MacMillan [məkmi'lən], David (puno ime David William Cross MacMillan), američki kemičar škotskoga podrijetla (Bellshill, 16. III. 1968). Diplomirao kemiju 1990. na Sveučilištu u Glasgowu, a doktorirao (1996.) na Sveučilištu Irvine u Kaliforniji. Isprva radio na Harvardovu sveučilištu (1996–98), 1998. osnovao je vlastitu istraživačku skupinu na Kalifornijskom sveučilištu Berkeley. Od 2000. profesor na Kalifornijskom tehnološkom institutu (Caltech) u Pasadeni, a od 2006. na Sveučilištu Princeton.
Svoja istraživanja temeljio je na spoznajama organometalne kemije (grana kemije što istražuje kemijske spojeve u kojima postoji veza između atoma ugljika iz organske molekule i metala). Bavio se asimetričnom katalizom s pomoću metala i organometalnih spojeva. Istraživao je enantioselektivne katalizatore, tvari koje ubrzavaju kemijsku reakciju i selektivno utječu na dobivanje samo jednog od dvaju mogućiha enantiomera (→ izomerija) kao produkta reakcije. Prvi je uporabio naziv organokataliza za novi koncept katalize u kojoj se, umjesto metala, kao katalizatori rabe male organske molekule, organokatalizatori. To su najčešće netoksični organski spojevi, pa se njihovom uporabom, odnosno izbjegavanjem uporabe i stvaranja toksičnih metala i drugih opasnih tvari, pridonosi ostvarivanju ciljeva zelene kemije. Dizajnirao je organske molekule u kojima atom dušika u obliku iminijeva iona ima ulogu katalizatora, a jedna je vrsta takvih organokatalizatora po njemu dobila naziv MacMillanovi katalizatori (imidazolidinoni). Za razvoj asimetrične organokatalize s Benjaminom Listom je 2021. podijelio Nobelovu nagradu za kemiju. Od 2012. Član je Američke akademije umjetnosti i znanosti.
