Lukrecije (latinski Titus Lucretius Carus [ti'tus lu:kre:'ti·us ka:'rus]), rimski pjesnik i filozof (Rim, 96. pr. Kr. – Rim, 55. pr. Kr.). O njegovu životu nema nikakvih sigurnih podataka. Jedino je poznato njegovo djelo O prirodi (De rerum natura), didaktička poema u 6 knjiga, pisana u heksametrima. Jezikom i stilom Lukrecije predstavlja prijelaz od sirove jednostavnosti staroga latinskog pjesništva na književnu uglađenost augustovske epohe; po sadržaju njegova je poema poetski prikaz Epikurova filozofskog nauka. Lukrecije dokazuje da svijetom vladaju isključivo prirodni zakoni. Izlažući uglavnom atomističku teoriju prirode u Epikurovu obliku, Lukrecije modificira Leukipove i Demokritove nazore. Od klasičnog atomizma preuzeo je nauk o subjektivnosti tzv. sekundarnih osjetilnih kvaliteta (kao što su boja, toplina, miris itd.), radikalni senzualizam zasnovan na teoriji »sličica« koje iz predmeta prodiru u osjetila, nauk o specifičnim, izvanredno finim »duševnim« atomima itd. U etici Lukrecije zastupa nazore hedonizma: smisao je života užitak, svestrano angažiranje svih vitalnih funkcija i zadovoljavanja svih potreba, od senzualnih do intelektualnih; ograničenje ljudske težnje za srećom može biti samo imanentno, a sastoji se u racionaliziranju postupaka kojima se sreća ostvaruje.
