Lopar, naselje i luka na sjeverozapadnoj obali otoka Raba; 1107 st. (2021). Leži na obali uvala Lopar i Crnika. Župna crkva sv. Ivana Krstitelja iz 1715; crkva Gospe od snijega, ruševine antičke utvrde. Poljodjelstvo; stočarstvo (ovca, koza, svinja). Turizam (hotelsko naselje San Marino, autokamp i dr.). Trajektna veza s Valbiskom i brodska s Baškom (otok Krk). – Područje Lopara bilo je naseljeno već od razdoblja kasnoga paleolitika, što potvrđuje arheološka nalazište na lokalitetu Poljakove. Na poluotoku Loparu (lokalitet Zidine) nalaze se ostatci grčkog vojničkog logora iz IV. st. pr. Kr., a na više mjesta sačuvani su ostatci rimskih gospodarskih i ladanjskih građevina (Kaštelina, Mirine, Punta Zidine). U Loparu se, prema predaji, rodio u IV. st. klesar Marin (Martinus Bizza), osnivač Republike San Marino. Tijekom srednjega vijeka Lopar je bio u sastavu rapske komune, a u izvorima se spominje pod nazivom Eporium. U kasnome srednjem vijeku u selu Loparu utemeljena je bratovština sv. Marije, a ondje je bila crkvica sv. Marije Magdalene, danas dograđena crkva Male Gospe. U toj je crkvici u kasnome srednjem i ranome novom vijeku bilo sjedište pustinjaka i franjevaca trećoredaca glagoljaša. Tijekom XVI. st. i u vrijeme Uskočkog rata (1615–18) u Loparu su bile stacionirane mletačke galije za rat protiv uskoka.
