Kublaj-kan, od 1260. mongolski veliki kan, od 1271. prvi car kineske dinastije Yuan (?, 1215 – ?, 1294). Unuk Džingis-kanov. Godine 1251. bila mu je povjerena uprava sjeverne Kine i vođenje rata za dovršenje osvajanja južne Kine (tada pod vlašću dinastije Song). Pokazivao veliku sklonost kineskoj kulturi, a u upravi se okružio kineskim savjetnicima. Premda je bio izabran za velikoga kana, njegov su položaj isprva osporavali pojedini članovi mongolske vladarske dinastije. Nakon formalnoga priznanja napustio je Karakorum te prenio prijestolnicu u novoosnovani grad Khanbalik (današnji Peking). Do 1279. završio je pokoravanje južne Kine. Državama na jugu (Burmi, Anamu, Javi) nametnuo je tributarni status, koji je neuspješno pokušavao nametnuti i Japanu (pokušaji invazija 1274. i 1281). Provodio je politiku vjerske tolerancije, ali je simpatizirao širenje (lamaističkoga) budizma, konfucijanizma i taoizma. U Europi postao slavan poglavito zaslugom M. Pola, koji je na njegovu dvoru vjerojatno proveo više godina i u svojem djelu Milijun opisao ga kao ideal univerzalnoga vladara.
