Komi (zastarjeli naziv Zirjanci), ugrofinski narod u Ruskoj Federaciji; oko 230 000 pripadnika. Većina Koma živi u porječju Pečore i Vičegde u Republici Komi gdje čine 23,7% stanovništva (2010). Bave se stočarstvom (na sjeveru uzgoj sobova), lovom, ribolovom, trgovinom, šumskim gospodarstvom, a u novije su vrijeme zaposleni i u rudarstvu. Naziv Komi koristi se i kao zajedničko ime za Kome i njima srodne Komi-Permjake (oko 95 000 pripadnika u Rusiji), nastanjene uglavnom u Komi-Permjačkom okrugu Permskoga kraja.
Povijest
Predci naroda Komi permska su plemena (iz ugrofinske skupine naroda) koja su se naselila u I. tisućljeću, došavši s gornjega toka rijeke Kame. Pisana svjedočanstva o povijesti naroda Komi vrlo su oskudna sve do XIV. st. Podložni Novgorodskoj Kneževini od XII. do XIV. st., oni su u XIV. st. primili pravoslavno kršćanstvo i 1478. ušli u sastav države moskovskih velikih kneževa. U XVI. st. dovršeno je etničko formiranje. U XVII. i XVIII. st. počele su se razvijati trgovina i proizvodnja soli i željeza. God. 1866. ukinuto je kmetstvo i provedena reforma posjedovno-gospodarskih odnosa na selu. U okviru Ruske SFSR, Komi su imali istoimenu Autonomnu Oblast (od 1921), te Autonomnu SSR (od 1936). Nakon raspada SSSR-a stvorena je Republika Komi u sastavu Ruske Federacije (1992).
Jezik
Komijski ili komi jezik je iz permske podskupine finske skupine ugrofinskih jezika uralske porodice. Ima tri dijalekta (ili jezika). Komi-zirjanski govore Komi ili Komi-Zirjanci pretežno u Republici Komi Ruske Federacije (oko 156 000 govornika). Komi-permjačkim govori oko 63 000 ljudi ponajviše u Komi-Permjačkom okrugu Permskoga kraja, među kojima su dvije do pet tisuća govornika komi-jazvinskoga, koji se od početka 2000-ih standardizira. Dijalekti (jezici) uzajamno su razumljivi, ali svaki ima fonetičke, morfološke, sintaktičke i leksičke posebnosti. Od njih se u XIV. st. odvojio udmurtski (ili votjački). U XIV–XV. st. nastala su dva različita književna jezika, zirjanski i permjački, pa nakon madžarskoga komi raspolaže, među ugrofinskim jezicima, najstarijim potvrdama, već iz druge polovice XIV. st. Najstarije pismo zamijenjeno je u XVII. st. starocrkvenoslavenskom ćirilicom. Danas oba dijalekta imaju zajednički pravopis, a pišu se ruskim alfabetom.
