Kašgar (također Kashgar [ka'šgar] i Kaxgar [ka'šgar]; ujgurski Qesheqer [qešqe'r], pinyin Kashi [khašɨ]), trgovački grad na istoimenoj rijeci u jugozapadnome dijelu Xinjianga, zapadna Kina; 392 730 st. (2020; Ujguri, Kinezi/Han i dr.). Gospodarsko je središte istoimene oaze (uzgoj dinja, žižula, badema, marelica) i prefekture (Kashgar/Kashi) te raskrižje cesta i tradicionalnih karavanskih putova (Put svile). Strojograđevna, elektronička, prehrambena i tekstilna industrija, proizvodnja cementa, porculana. Trgovina vunom, svilom, pamukom, čajem, kožom i bojama. U središtu grada, uglavnom islamske arhitekture, ističe se bazar i džamija Id Kah iz XV. st. (poslije dograđivana). Željezničkom prugom povezan je s Urumqijem (od 1999) i s Hotanom (od 2010). Međunarodna zračna luka. U blizini grada nalaze se ostatci budističke pagode Mor ili Moʼer (VII. st.) koja se ubraja u najstarije u Kini. – U III. st. pr. Kr. Jie-či, ogranak Indoskita, potisnuli su iz Kašgara Sake, a potkraj II. st. pr. Kr. Kašgar su zauzeli Kinezi. Od I. st. njime su ponovno vladali Jie-či, čiju je vlast srušila kineska dinastija Tang potkraj VII. ili početkom VIII. st. Nakon 750. u kašgarsko su područje upali turkijski narodi i donijeli islam. Kašgar je neko vrijeme bio dio tursko-ujgurske države, 1219. Džingis-kan ga je pripojio svojoj državi, a poslije je priznavao vlast Timura (potkraj XIV. st.) te Džungura (od druge polovice XVII. st.). Kinezi su ga ponovno zauzeli tek 1755. i držali do početka muslimanskog ustanka 1862. Iskoristivši taj ustanak i rusku intervenciju, general Jakub-beg pokušao je utemeljiti neovisnu turkijsku državu sa središtem u Kašgaru, u kojoj bi bili sjedinjeni svi muslimani srednje Azije, ali su pokušaj 1877. slomili Kinezi. Kašgar je 1933–34. bio glavni grad samoproglašene Istočne turkestanske republike.
