Jastrebarsko (lokalni naziv Jaska), grad 32 km jugozapadno od Zagreba; 5312 st. (2021). Leži podno Plešivice, na 154 m apsolutne visine. Utvrđeni dvorac Erdődyja (oko 1500) s muzejskom zbirkom, barokni franjevački samostan (1730) i barokna župna crkva sv. Nikole (1775) koju je restaurirao arhitekt S. Podhorski (1922); u njoj se nalaze nadgrobna ploča s likom bana P. Erdődyja i slike M. Rašice. U crkvi sv. Marije postoji bogat barokni inventar (slika V. J. Metzingera, 1735., i crkveno ruho od XVI. do XVIII. st.). Gradski muzej s galerijom. Glazbeni festival hrvatske vojske »Hrvatski pleter« (od 1995). Drvna industrija (tvornica pokućstva), razvijeno podrumarstvo. Hrvatski šumarski institut. U okolici ribnjaci. – U ispravi Stjepana iz roda Gut-Keled, bana cijele Slavonije, spominju se 1249. zemlja (terra Jastraburcza) i stanovnici trgovišta u srednjovjekovnoj Podgorskoj županiji. U nekim ispravama od XVI. st. nadalje naziva se i Jazka ili Jaska. God. 1257. hrvatsko-ugarski kralj Bela IV. podijelio je stanovnicima Jastrebarskoga povlasticu slobodnoga kraljevskoga grada; od 1293. do polovice XIX. st. bio je pod vlašću više velikaških obitelji, među kojima se ističu Babonići, Frankapani, Korvini i Erdődy. Otkako je hrvatski ban M. Gereb sagradio u gradu kaštel (1483–89), Jastrebarsko je postalo središte lipovačkoga vlastelinstva. Razvojem vinogradarstva i obrta u srednjem vijeku te trgovačkog prometa u XVIII. i u prvoj polovici XIX. st. Jastrebarsko je postalo gospodarsko središte kroz koje je išao put što je Zagreb povezivao s Jadranskim morem. Nakon ukidanja kmetstva Jastrebarsko je 1848. ušlo u sastav Zagrebačke županije. Gradnja željezničke pruge od Zagreba do Karlovca (1865) utjecala je na snažniji kulturni razvoj grada (osnovana Narodna čitaonica te više kulturnih, umjetničkih i sportskih društava).
