Jarmusch [α:'ɹməš], Jim (puno ime James Robert), američki filmski redatelj i scenarist (Cuyahoga Falls kraj Akrona, Ohio, 22. I. 1953). Završio je 1975. preddiplomski studij engleske i američke književnosti na Columbia University u New Yorku, gdje je potom pohađao diplomski studij filma na Tisch School of the Arts (završni mu je film bio i prvi dugometražni, Neprekidni praznici – Permanent Vacation, 1981) te asistirao Nicholasu Rayu. Svjetski ugled stekao je duhovitim, često poetskim filmovima minimalističkoga stila, oslonjenima o utjecaje europskog umjetničkog filma (ali i Yasujira Ozua), teatar apsurda i američku kontrakulturu, napose beat-književnost i film ceste, a u kojima osamljeni junaci komuniciraju s teškoćama, katkad govoreći različite jezike. Velik uspjeh postigao je crnohumornim, crno-bijelim filmom Čudnije od raja (Stranger Than Paradise, 1984). U kultnome filmu Pod udarom zakona (Down by Law, 1986) sjetno ozračje New Orleansa, komični zatvorski prizori i impresionistički snimljena močvara pozornica su vrsnim glumcima (glazbenici Tom Waits i John Laurie te talijanski glumac Roberto Benigni) i apsurdnim situacijama, a crno-bijeli vestern Mrtav čovjek (Dead Man, 1995) dojmljiva je egzistencijalna metafora umiranja smještena na Divlji zapad; oba je filma ostvario u suradnji s nizozemskim snimateljem Robbyjem Müllerom. Uz nekoliko omnibus-filmova u kojima razrađuje svoju poetiku (Tajanstveni vlak – Mystery Train, 1989., i Noć na Zemlji – Night on Earth, 1992., oba s paralelnim radnjama u hotelu, odnosno taksiju; Coffee and Cigarettes – Kava i cigarete, 2003), nakon više slabije primljenih okušavanja u žanrovskim filmovima (kriminalističke drame Put samuraja – Ghost Dog: The Way of the Samurai, 1999., djelo oslonjeno o stil Jean-Pierrea Melvillea, i Granice kontrole – The Limits of Control, 2009; filmovi strave Samo ljubavnici preživljavaju – Only Lovers Left Alive, 2013., i Mrtvi ne umiru – The Dead Don’t Die, 2019), kritički i komercijalni uspjeh postiže obiteljskim dramama prigušene poetike Slomljeno cvijeće (Broken Flowers, 2005., Velika nagrada žirija na Canneskom festivalu), Paterson (2016) i, ponovno koristeći strukturu omnibus-filma, Oče majko sestro brate (Father Mother Sister Brother, 2025., Zlatni lav na festivalu u Veneciji). Osim po brojnim citatima i aluzijama na popularnu kulturu, Jarmuscha se drži ključnim postmodernim redateljem i zbog glazbe koju koristi u filmovima (mahom alternativni rock), a svojim je ranim filmovima utjecao na pojavu američkoga nezavisnog filma u posljednjem desetljeću XX. st. Režirao je i dva glazbena dokumentarna filma (Year of the Horse, o turneji Neila Younga, 1997; Gimme Danger, o sastavu The Stooges, 2016).
