Janjevo (albanski Janjeva i Janjevë), selo na Kosovu, 12 km jugoistočno od Prištine; 2137 st. (2011). Leži na padinama Androvačke planine, na 609 m apsolutne visine. Najpoznatije je od kosovskih sela (Janjevo, Letnica, Šašare, Vrnavokolo i Vrnez) s hrvatskim stanovništvom. Župna crkva sv. Nikole; džamija. – Osnovali su ga saski rudari. Prvi se put spominje 1303. Rudnici srebra i olova, koji su radili do XVI. st., omogućili su brz gospodarski razvoj mjesta, a povoljan geografski položaj njegovu pretvorbu u trgovačko središte. Godine 1455. došlo je pod osmansku vlast. Potkraj srednjega vijeka Janjevo je postalo snažna kolonija dubrovačkih i kotorskih trgovaca, i otad su Hrvati većinsko stanovništvo. Početkom XVII. st. mjesto je imalo oko 500 kuća. U XX. st. razvila se metaloprerađivačka industrija, ali su obrt i trgovina ostali glavna gospodarska grana. Raspad Jugoslavije i ratna zbivanja na Kosovu natjerali su većinu stanovnika na izbjeglištvo u Hrvatsku, najviše u Zagreb, Slavoniju i Dalmaciju (Kistanje). Broj je janjevskih Hrvata u stalnom opadanju; 1981. u Janjevu je živjelo 3534 Hrvata (ukupno 5086 st.), 1991. 2859 (od 3319 st.), potkraj 1990-ih ostalo ih je živjeti još oko 400, ali se njihov broj i dalje smanjuje (237 Hrvata, 2011).
