Ivanje ili Ivanjdan, skup običaja u pučkoj tradiciji vezan uz ljetni solsticij (24. VI). Poznat je mnogim europskim, ponajprije slavenskim narodima, a sastoji se od različitih postupaka, utemeljenih na prastarom agrarnome vjerovanju u osiguravanje zdravlja ljudi i domaćih životinja te pospješivanje rasta usjeva. U hrvatskom folkloru to je najznačajnija ljetna svetkovina. Uz zapaljenu vatru (krijes, svitnjak) na humcima ili seoskim raskrižjima mladež okupljena u ivanjskoj noći pjeva prigodne pjesme, ponegdje uz instrumentalnu pratnju (gajde, svirale, gusle, tambure), pleše kolo te preskakuje vatru; sutradan se preko zgarišta goni stoka radi zaštite od bolesti. Krovovi kuća i staja te pčelinjaci kite se cvjetnim vijencima kao simbolima sreće. Po cvjetovima (većinom ivančica) zataknutima za plot ili kuću proriče se duljina života ukućana. U središnjoj Hrvatskoj uobičajen je ophod svečano odjevenih djevojaka (ladarice); zastajući pred svakom kućom otpjevaju pjesmu s karakterističnim pripjevom Oj, Lado, oj! ili Tiho ljeto, dobar Bog!, na što ih ukućani daruju (novcem, jajima i sl.), a one uzvraćaju cvijećem. Gdjegdje se uobičajilo i javno kupanje ljudi i/ili stoke radi osiguravanja zdravlja; odatle u Dalmaciji i naziv za taj dan Sv. Ivan Kupavac.
