Hvarski kanal, morski prolaz između otoka Brača na sjeveru i Hvara na jugu te kopna na istoku. Proteže se u smjeru istok–zapad; dug je oko 50 km, dubok do 80 m. Na sjeveru se, istočno od Brača, nadovezuje na Brački kanal zamišljenom crtom od rta Sv. Roka na jugoistočnoj obali Brača do svjetionika Makarska. Južnom granicom smatra se zamišljena crta koja povezuje rt Sućuraj, najistureniji dio Hvara, s Podacom na kopnu te se južno od te crte nadovezuje na Neretvanski kanal. Zapadna granica u prostoru nije jasno određena, pa se često uzima crta između između rta Kobile na Braču i rta Pelegrin na Hvara; zapadnije od nje povezuje se s otvorenim morem. Južna obala Brača i sjeverna obala Hvara strmo se spuštaju prema moru. Valove u kanalu obično dižu jugo, te sjeverozapadni i jugozapadni vjetrovi. Na morske struje u kanalu utječu sjeverozapadni i jugoistočni vjetrovi te donekle i strujanja vode iz Neretve. Pješčanim i muljevitim dnom kanala položene su vodovodne cijevi kojima se Hvar opskrbljuje pitkom vodom iz Cetine (regionalni vodovod Omiš–Brač–Hvar izgrađen 1986) i iz makarskog vodovoda (Duba–Sućuraj). Kanalom vode brodske i trajektne veze između Brača i Hvara (Bol–Jelsa) te Hvara i kopna (Sućuraj–Drvenik). Najveća su otočna naselja uz Hvarski kanal Bol i Sumartin (Brač), te Stari Grad, Jelsa i Vrboska (Hvar).
