Jelsa (prije Jelša), grad i luka na sjevernoj obali otoka Hvara; 1753 st. (2021). Vinogradarstvo i ribarstvo; turizam. Crkvica sv. Ivana u polju (XV. st.), pregrađena je u XVII. st. u baroknu građevinu osmerokutna tlocrta; oko nje se oblikovao trg koji je današnji izgled dobio od XVII. do XIX. st. Utvrđena župna crkva Uznesenja Marijina iz XVI. st. (do 2000. crkva sv. Fabijana i Sebastijana) trobrodna je građevina prekrivena kamenim bačvastim svodom. Samostan Sestara milosrdnica sv. Vinka; renesansne i barokne građevine. U okolici su neolitički (Grapčeva špilja), ilirski, grčki i rimski nalazi. Na istočnom rubu naselja, na poluotoku Gradini, nalaze se ruševine samostana augustinaca iz 1605. i kasnoantičke utvrde koja se 1331. spominje kao Stari grad Jelsa (Civitas vetus Ielsae). Na brdima iznad grada nalaze se ostatci ilirske kule Tor (IV. do III. st. pr. Kr.) i ruševine srednjovjekovne utvrde Galešnik (castrum vetus quod vocatur Galicnich). – Prvi se put spominje u Hvarskome statutu 1331. kao luka sela Pitve (Portus de Pitve) i izvor Jelse (Fons vocata Ielse). Kao naselje razvila se u XIV. st. silaskom na more stanovnika iz sela Pitve, koji su oko crkve sv. Marije izgradili ribarsko naselje. Zbog osmanske opasnosti u XVI. st. na mjestu Sv. Marije sagrađena je utvrđena crkva sv. Fabijana i Sebastijana (danas crkva Uznesenja Marijina). God. 1571. Jelsu je napao alžirski beg Eulg-Ali. Prestankom osmanske opasnosti i ulaskom u Habsburšku Monarhiju, Jelsa je u XIX. st. ostvarila gospodarski razvoj temeljen na pomorstvu i vinogradarstvu, a bila je i jedno od žarišta hrvatskoga narodnoga preporoda u Dalmaciji. God. 1868. osnovana je Narodna čitaonica, prva na dalmatinskim otocima.
