Hessen [hε'sən], savezna zemlja u zapadnom dijelu Njemačke; 21 115 km², 6 001 951 st. (2010) ili 284 st./km². Glavni grad Wiesbaden. Obuhvaća dio Gornjorajnske nizine i njemačkoga sredogorja. Kroz Hessen prolazi razvodnica između porječja Rajne i Wesera. Hessen je prema bruto domaćem proizvodu po stanovniku među najbogatijim njemačkim saveznim zemljama. Jako je industrijsko područje (drugo po industrijskoj proizvodnji u Njemačkoj, iza Ruhrskoga područja), s najvećom koncentracijom industrije u rajnsko‑majnskom području: strojogradnja (Frankfurt na Majni, Kassel, Offenbach), kemijska i farmaceutska (Frankfurt na Majni, Darmstadt, Wiesbaden), elektrotehnička, automobilska (Rüsselsheim, Baunatal), tekstilna i gumarska (Fulda) te optička (Wetzlar) industrija, a u novije doba i visoka tehnologija. Prehrambena industrija zasniva se na poljoprivrednim proizvodima (raž, zob, krumpir, šećerna repa, vinova loza; goveda, svinje). Najveće značenje u rudarstvu imaju ležišta kalijevih soli (Werratal kraj Fulde), koja daju približno polovicu njemačke proizvodnje kalija. Nekada značajni rudnici ugljena (4,1 mil. t, 1970) i željezne rude uglavnom su zatvoreni. U privredi u novije doba najveći udio ostvaruju uslužne djelatnosti, s Frankfurtom na Majni kao financijskim (burza, sjedište Deutsche Bank i Europske središnje banke te mnogih drugih banaka) i trgovačkim (međunarodni sajmovi) središtem, te Wiesbadenom (osiguravateljska društva). Turizam (termalna kupališta i lječilišta). Razgranata cestovna i željeznička mreža; vrlo živ zračni promet (zračna luka Frankfurt među najprometnijima je u Europi, 53 mil. putnika, 2010). Duljina plovnih puteva iznosi 539 km (Rajna, Majna, Fulda i dr.); glavna je luka Frankfurt na Majni (4,0 mil. t, 2010). – U svojem imenu Hessen čuva spomen na germansko pleme Hata. Stanovnike Hessena pokrstili su sv. Bonifacije (utemeljio 744. benediktinski samostan u Fuldi) i njegovi učenici u VIII. st. Hessenom su od početka X. st. vladale različite grofovske dinastije, dok 1130. nije došao pod vlast zemaljskoga grofa (landgrof) od Tiringije. Nakon utrnuća njegove obitelji u muškoj lozi (1247) i nakon dugih borba za nasljedstvo, u Hessenu je kao neovisni markgrof zavladao Henrik Dijete (u. 1308), sin Henrika II. od Brabanta, praotac hessenskih knezova. On i njegovi nasljednici stekli su mnoge druge posjede. Među njima se istaknuo Filip Velikodušni (1509–67), koji je cijelu zemlju podijelio četvorici svojih sinova. Dvojica su rano umrla, a druga su dvojica utemeljitelji dviju glavnih hessenskih linija: Hessen-Darmstadt (Đuro I.) i Hessen-Kassel (Vilim IV.). – Hessen-Darmstadt obuhvaćao je južni dio zemlje. U Tridesetogodišnjem ratu (1618–48) pristao je uz njemačkog cara, 1806. uključen u Napoleonovu Rajnsku konfederaciju. Odlukom Bečkoga kongresa 1815. odrekao se Vestfalije, dobio Worms, Alzey i Bingen, a 1816. tvrđavu Mainz. Godine 1820. ediktom je uvedena ustavna vladavina. Pruskoj carinskoj uniji prišao je 1828. U ratu 1866. bio uz Austriju pa je u korist Pruske izgubio dio gornjega Hessena i Hessen-Homburg. Od 1871. savezna je država Njemačkog Carstva. Freistaat od 1918. do 1945. Nakon II. svjetskog rata (1945) Hessen-Darmstadt podijeljen je između savezne zemlje Hessen (desna obala Rajne) i savezne zemlje Rheinland-Pfalz. – Hessen-Kassel obuhvaćao je sjevernu polovinu izborne kneževine Hessen. Od 1720. bio je pod upravom Švedske na strani koje je sudjelovao u Tridesetogodišnjem ratu. Godine 1792. prišao je koaliciji protiv Napoleona I., 1803. postao izborna kneževina Hessen-Kassel. Dekretom je pripojen kraljevstvu Vestfaliji (1807–13). Ponovno neovisan nakon Bečkoga kongresa (1815), pruskoj carinskoj uniji prišao 1831. Iste god. dobio liberalni ustav koji je ukinut 1850. Godine 1866. anektirala ga je Pruska, pa je od 1868. bio samo upravni okrug Kassel u pruskoj pokrajini Hessen-Nassau. Uspostavljanjem nacionalsocijalizma izgubio samostalnost. Godine 1944. podijeljen je na pokrajine Nassau i Kur-Hessen, koje su 1945., zajedno s dijelovima Hessen-Darmstadta, ušle u saveznu zemlju Hessen.
