Hazari

Hazari, pripadnici nomadskih plemena turkijske jezične skupine koji se prvi put spominju u V. st. u stepama sjevernoga Kavkaza. Podvrgnuti Hunima, potom altajskim Turcima. U rasapu Turskoga Kaganata izdvojio se Hazarski Kaganat u VII. st. na području uz Kaspijsko i Crno more na istok do rijeke Urala, na sjever do srednje Volge i Oke, na zapad do Buga i Dnjepra. U VII. st. pokorili su dio bugarskih plemena i potaknuli seobu ostalih; potkraj VII. i na početku VIII. st. pokorili su susjedna slavenska plemena, borili se s Arapima za Zakavkazje i oteli Bizantu krimske posjede. Vladajući je sloj potkraj VIII. st. prihvatio hebrejsku vjeru, a dijelom islam. Sv. Ćiril pokrstio ih je 860. Godine 965. porazio ih je kijevski knez Svjatoslav Igorevič, ali ih nije mogao porobiti. U XIII. st. iščeznuli su kao samostalan narod.