Havajsko otočje (Havaji), najveća polinezijska otočna skupina (Tihi ocean) i od 1959. savezna država Hawaii, SAD; 16 752 km², 1 360 301 st. (2010). Najviše je Azijaca, 38,6%, domorodačkih je Havajaca samo 10,0%. Havajsko otočje sastoji se od 8 većih nastanjenih otoka, među kojima su najpoznatiji Hawaii (Big Island; 10 444 km²; 185 079 st., 2010), Maui (1886 km²; 144 444 st.), Oahu (1553 km², 953 207 st.), Kauai i Molokai, i od 129 malih otoka i atola (saveznoj državi Hawaii ne pripada jedino atol Midway u sjeverozapadnom dijelu otočja). Glavni je grad i luka Honolulu (na otoku Oahu) s obližnjom vojno‑pomorskom bazom Pearl Harbor. Otočje je građeno pretežno od vulkanskih stijena; najstariji je otok Kauai (5,6 milijuna godina), a geološki je najmlađi Hawaii (približno 0,5 milijuna godina). Na sjeveroistočnoj strani najvećeg otoka Hawaii uzdiže se vulkan Mauna Kea (4205 m), a nešto južnije najviši aktivni vulkan na Zemlji – Mauna Loa (4169 m) i najaktivniji havajski vulkan Kilauea. Teritorij vulkanâ Mauna Loa i Kilauea proglašen je 1916. nacionalnim parkom (od 1961. Hawaii Volcanoes National Park; 1309 km²); od 1987. na UNESCO‑ovu popisu svjetske prirodne baštine. Klima je tropska; zbog maloga godišnjega kolebanja temperature (Honolulu 25,3 °C u kolovozu, 21,3 °C u siječnju) klima je ugodna i zdrava. Srednja je godišnja količina oborina oko 4000 mm; istočna je strana otočja vlažnija (do 12 500 mm). Pristranci gorja izloženi sjeveroistočnom vjetru pokriveni su šumom do visine od 3000 m; na suhim jugozapadnim padinama razvijena je savana. Nizinska su područja razmjerno suha (Kawaihae 220 mm). Flora je vrlo bogata endemima. Najveći dio obrađenoga tla zauzimaju plantaže šećerne trske, sjemena i makadamije. Nekoć su znatne poljoprivredne površine bile pod nasadima ananasa (polovicom XX. st. Havajsko je otočje davalo 80% svjetske proizvodnje ananasa, a danas manje od 2%). Izvozi se kava, papaja, banane, taro, avokado, konzervirano voće i cvijeće. U manjim se količinama uzgaja riža, pamuk, duhan, vanilija, konoplja, pšenica i kaučukovac. Razvijeno je govedarstvo, pčelarstvo, ribarstvo i akvakultura (ribe, alge). Industrija prehrambenih proizvoda i građevnog materijala. Turizam je najvažnija privredna grana (prihod 16,8 milijardi dolara SAD-a, 2017); od 9,4 milijuna turista najviše ih je iz ostalih dijelova SAD‑a (5,8 milijuna) i Japana (1,6 milijuna). Znatan je i prihod od pružanja usluga vojnim bazama, a u novije se doba razvila i filmska industrija. Dobro je razvijen pomorski i zračni promet; glavna je morska i zračna luka Honolulu. – Havajsko otočje bilo je u XIII–XIV. st. naseljeno Polinezijcima tahićanskoga podrijetla, koji su ga naseljavali od IX. st. Poznavali su ga španjolski pomorci u XV. st. Britanski pomorac i istraživač J. Cook nazvao je otočje (1778) imenom lorda Sandwicha. Kralj Kamehameha I. (1789–1819) ujedinio je potkraj XVIII. st. otoke u jedinstvenu državu i preustrojio upravu i vojsku po uputama američkih savjetnika. Za vladavine njegova sina Kamehamehe II. (1819–24) američki prezbiterijanski misionari proširili su po otočju kršćansku vjeru. Za njegova brata Kamehamehe III. (1824–54) priznale su SAD 1842. neovisnost Havaja, a 1843. učinile su to i Velika Britanija i Francuska. Smrću Kamehamehe V. (1872) izumrla je dinastija u muškoj liniji. U to su doba Amerikanci stvarali mnogobrojne plantaže šećerne trske; ugovorom iz 1875. ukinute su carine na uvoz havajskoga šećera, 1887. dopuštena im je gradnja luke Pearl Harbora i postajali su sve utjecajniji u unutarnjoj politici. Pobunom, koju su Amerikanci potaknuli, svrgnuta je 1893. vladarica Havaja, kraljica Liliuokalami (1891–93), pa je iduće godine proglašena republika. SAD su anektirale Havajsko otočje 1898., a 1900. dale mu status teritorija. Zbog epidemija, zatim useljavanja Amerikanaca te japanskih, kineskih i filipinskih radnika, domorodci su postali neznatna manjina na otočju. Dana 7. XII. 1941. Japanci su napali Pearl Harbor, američku ratnu luku na Havajima, što je dovelo do ulaska SAD-a u II. svjetski rat. Nakon rata Havajsko je otočje ostalo prekomorski posjed SAD-a, a od 21. VIII. 1959. njihova su 50. država. Od 1947. sjedište su Pacifičkoga zapovjedništva oružanih snaga SAD-a. Vojnim bazama na Havajima koristile su se američke snage u Korejskom i Vijetnamskom ratu. Od 1970-ih izražene su težnje autohtonoga stanovništva za očuvanje tradicionalne kulture, a povremeno se javljaju i zahtjevi za neovisnost. Otočje je ostalo strateški važno i početkom 2000-ih s približno 33 000 američkih vojnika.
