Harbin (pinyin Haerbin [xaəɹbin], tradicionalno Haerhpin [haerpin]), glavni grad pokrajine Heilongjiang i luka na rijeci Sungari, sjeveroistočna Kina; 5 242 897 st. (2020). Prometno je čvorište (cestovno, željezničko) te financijsko, trgovačko (međunarodni sajam) i industrijsko središte sjeveroistočne Kine. Razvijena je industrija strojeva (turbine za elektrane i dr.), automobila, helikoptera, zrakoplova, tekstila, mjernih i glazbenih instrumenata, kugličnih ležaja, željezničkih vagona, riječnih brodova, petrokemijskih, farmaceutskih, elektroničkih i prehrambenih proizvoda. Kulturno je središte pokrajine, sa sveučilištima (Harbinski tehnološki institut, osnovan 1920. kao kinesko-ruska industrijska škola, ubraja se u najprestižnija sveučilišta u Kini), visokim školama, knjižnicama i muzejima. Turizam; godišnje se održava festival ledenih kipova. Mnoge pravoslavne crkve (najpoznatija je saborna crkva sv. Sofije, danas umjetnički muzej) i druge građevine ruskog i europskog arhitektonskog stila podignute su tijekom prva tri desetljeća XX. st. Međunarodna zračna luka ubraja se u najprometnije u sjeveroistočnoj Kini (približno 21 milijun putnika godišnje). – Malo ribarsko i trgovačko naselje na južnoj obali Sungarija počelo se ubrzano razvijati kada su 1896. Rusi započeli izgradnju Kineske istočne željeznice kako bi povezali južnosibirsku dionicu Transsibirske željezničke pruge s Vladivostokom (dovršena 1904) te se u planski izgrađivan grad naseljava velik broj doseljenika iz Ruskog Carstva. Za Rusko-japanskog rata (1904–05) bio je rusko vojno uporište. Nakon Listopadske revolucije 1917. Harbin je bio središte Rusa koji su izbjegli pred boljševicima (dolazi njih više od 100 000) te je 1920-ih bio grad s najviše ruskih stanovnika izvan Sovjetskoga Saveza (poznat kao »istočna Moskva«). Pošto ga je 1932. okupirala japanska vojska, Harbin je postao najveći grad marionetske države Mandžukuo te je ubrzo došlo do vala ruskog iseljavanja. Pod sovjetskom upravom 1945–46.
