Gradisca d’Isonzo [gradi'ska dizo'nco] (slovenski Gradiška), gradić u Julijskoj krajini (Friuli-Venezia Giulia), u sjeveroistočnoj Italiji; 6617 st. (2011). Leži u dolini Soče, 12 km jugozapadno od Gorizije. Mletačke utvrde iz XV. st., katedrala iz XVIII. st. Turističko, vinogradarsko i trgovačko središte. – U doba Langobarda bila je maleno selo, a povijesno značenje stekla je nakon 1479., kada su Mlečani radi obrane od osmanskih prodora podignuli bedem na Soči (Isonzo). Pod mletačkom vlašću bila je do 1511., a tada ju je nakratko zaposjela vojska Cambraiske lige. Nakon Gradiškog ili Uskočkog rata, mirom u Madridu 1617. pripala je Austriji. God. 1647. ustupljena je kneževima od Eggenberga za 315 000 forinti, a nakon njihova izumrća opet je pripala Austriji kao dio Grofovije Gorizije. Za Napoleonove vladavine (1797–1813) za nju su se borili Austrijanci i Francuzi, 1813–15. njome je vladao francuski vojskovođa E. de Beauharnais, 1815. ponovno je pripala Austriji, a 1918. Italiji.
