Gold [gọuld], Thomas, američki astronom austrijskoga podrijetla (Beč, 22. V. 1920 – New York, 22. VI. 2004). Diplomirao (1942) na Trinity Collegeu u Cambridgeu u Velikoj Britaniji. Radio je na Sveučilištu u Cambridgeu (1948– 52), u Zvjezdarnici u Greenwichu (1952– 56), bio ravnatelj Središta za radiofiziku i istraživanje svemira (Center for Radiophysics and Space Research). Sveučilišta Cornell u Ithaci, SAD (1959–81). Bavio se unapređenjem radarskih sustava, astronautikom, biofizikom, astronomijom i geofizikom. S Hermanom Bondijem i Fredom Hoyleom razvio je kozmološku teoriju stacionarnog svemira u kojem je gustoća stalna unatoč širenju svemira, pa je pretpostavljeno stalno stvaranje materije, statistički jednoliko u prostoru i vremenu. Razvio je teoriju prekrivanja planetnih tijela prašinom koja je pod djelovanjem Sunčeva vjetra električki nabijena, lebdi u gravitacijskom polju i postupno ispunjava kratere. Potvrdu je našao u kraterima planetoida Erosa, koji je godinu dana (2000–01) obilazila letjelica NEAR Shoemaker. Djelo: Teorija nepromjenljiva stanja širenja svemira (The Steady State Theory of Expanding Universe, 1948). Bio je član Američke akademije umjetnosti i znanosti (od 1957), Royal Society (od 1964) i Nacionalne akademije znanosti SAD-a (od 1968).
