Fès ili Fez (arap. Fās [fa:s]), grad u sjevernome Maroku, podno Srednjeg Atlasa; 915 000 st. (1999). Leži uz vadi Fès, pritok rijeke Sebou. Fès je kulturno i religijsko središte države, s visokim islamskim školama te sveučilištem (osnovano 1973). U starom dijelu grada, medini (od 1981. na UNESCO-ovu popisu svjetske kulturne baštine), među više džamija i medresa najistaknutiji je spomenik zapadnoislamske arhitekture džamija Qarawiyin (Qaraouiyne), koju su oko 1135. proširili Almoravidi (to je najstarija džamija u sjevernoj Africi, osnovana 857., minaret iz 956). Medresa Qarawiyin, jedna od najstarijih islamskih visokih škola, utemeljena je 859. Sačuvan je i niz fortifikacijskih objekata (gradska vrata Bab Segma iz 1315., Bab es-Seba iz XV. st., Bou Jeloud i dr.). U Fès el Jedidu ističu se kraljevska palača s medresom, Velika džamija (1276) te židovska četvrt Mellah (osnovana oko 1320). Dobro su razvijeni tradicionalni obrti (proizvodnja ćilima, kožarske robe, odjeće, vunenih kapa – fes; filigran, drvorezbarstvo) i trgovina. U suvremeno izgrađenom jugozapadnom dijelu grada, koji se širi od 1916., razvijena je prerađivačka industrija (proizvodnja sapuna, porculana). Turizam. Zračna luka. – Nastao je na mjestu rimskog naselja koje su u VI. st. srušili Vandali. Grad se prvotno sastojao od dvaju dijelova, prvi je utemeljen 788/89., a drugi 808. i bio prijestolnicom Idrizida. U XI. st. Almoravidi su oba dijela grada opasali zidinama u jedinstven grad. Procvat je doživio u XI. i XII. st., a u XIII. i XIV. st. izrastao je u jako trgovačko i kulturno arapsko-berbersko središte. Od XVI. st. Fès nazaduje, a od 1911. do 1956. pod francuskim protektoratom.
