Erfurt [ε'~], glavni i najveći grad njemačke savezne zemlje Tiringije (Thüringen); 204 994 st. (2010). Leži u sjevernom podnožju Tirinške šume na rijeci Geri. Kulturno središte sa sveučilištem (osnovano 1994., djelovalo je 1379–1816), visokim školama i muzejima (prirodoslovni, muzej povrtlarstva i dr.). Sačuvana je katedrala (XII–XV. st.), gotička crkva sv. Severa (XIII–XIV. st.), ostatci benediktinske crkve iz XII. st. u sklopu tvrđave iz XVII. st. te mnoge druge srednjovjekovne crkve. Poznato središte uzgoja povrtlarskih kultura i proizvodnje sjemena (međunarodne izložbe poljodjelskih proizvoda). Razvijena je strojogradnja, proizvodnja preciznih i optičkih instrumenata, elektrotehnička i prehrambena industrija; tiskarstvo. Zračna luka. – Naseljen u prapovijesti. Od 742. biskupija, za Karla I. Velikoga središte trgovine sa Slavenima. Slobodni grad od 1255. U sr. vijeku jedno od glavnih i najvećih trgovačkih središta, a potkraj XV. st. ustupa prvenstvo Leipzigu. Na sveučilištu, osnovanome 1392. (zatvoreno 1816) doktorirao je i M. Luther. Od 1664. u vlasti Mainza i 1802. Pruske; 1803–07. pod francuskom upravom; 1808. na kongresu u Erfurtu održan je sastanak Napoleona I., Aleksandra I. i njemačkih knezova. Nakon Bečkoga kongresa (1814) ponovno je pruski.
