Dioklecijanova palača, carska rezidencija u Splitu, koju je oko 300. podignuo rimski car Dioklecijan. Palača je u tlocrtu zamišljena kao pravokutnik, ali je prilagođivanje terenu nametnulo manja odstupanja. Pročeljni zidovi palače u donjim su dijelovima masivni i jednostavni bez otvora, a u gornjima su rastvoreni velikim lučnim prozorima. Vanjski zidovi palače, osim zapadnoga, u većem su dijelu ostali do danas dobro očuvani. Šesnaest kula na pročeljnim zidovima prema kopnu daju palači obilježje utvrde. Četiri kule na uglovima kvadratična su tlocrta. Po dvije od šest kula osmerokutna tlocrta uokvirivale su tri kopnena ulaza, šest kula pravokutna tlocrta nalazile su se između ugaonih i osmerokutnih. Do danas su se djelomice očuvale tri ugaone kule (osim jugozapadne) te samo ostatci osmerokutnih i pravokutnih.
Tri do danas dobro očuvana kopnena ulaza arhitektonski su raščlanjena. Južna, morska vrata također su dobro očuvana. Kroz kopnena se vrata preko obrambenih dvorišta pristupalo širokim ulicama (cardo i decumanus), obrubljenima trijemovima. Glavne su se ulice spajale u središtu palače, a uz njih se prema jugu prostirao otvoreni prostor – peristil, obrubljen stupovima s lukovima. Sakralni prostori istočno i zapadno od peristila bili su omeđeni zidovima. U istočnom prostoru do danas je sačuvana monumentalna građevina (nazvana Dioklecijanov mauzolej), vanjskog osmerokutna i unutarnjega kružna tlocrta, presvođena kupolom od opeke i iznutra odijeljena dvama nizovima stupova i vijenaca te frizom, u kojem su očuvana poprsja Dioklecijana i njegove supruge Priske, dok je središnji lik nestao. Građevina je s vanjske strane obrubljena trijemom (peripter), koji je uglavnom očuvan. U zapadnom sakralnom prostoru sačuvao se malen Jupiterov hram pravokutna tlocrta, presvođen kasetiranim, bogato urešenim kamenim svodom. U istom su prostoru pronađeni ostatci dvaju hramova kružna tlocrta. S južne strane peristila središnje stubište spušta se u prizemne dvorane povezujući južna vrata sa središtem palače. Dva bočna stubišta uzdižu se u trijemu protirona, iz kojega se pristupa vestibulu, pretprostoru carevih odaja. Ta je građevina izvana kvadratična, a iznutra kružna tlocrta, presvođena kupolom. Odatle se ulazilo u carev stan, koji se u dubini od 40 m prostirao uz cijelo južno pročelje; on je tek djelomice očuvan u gornjem katu, ali su gotovo potpuno očuvane njegove prizemne, presvođene nadgradnje, koje su ga izravno nosile, pa se s obzirom na podudarnost gornjeg i donjeg tlocrta može utvrditi cjelovit raspored i izgled gornjih prostora. Na zapadnoj strani gornjega kata sačuvani su ostatci dvorane s kupolom i dviju dvorana s apsidama, a na istočnoj strani dijelovi osmerokutne blagovaonice (triklinij) s trima dvoranama kružna tlocrta. Dioklecijanov stan povezivala je duga prostorija uz južno pročelje (kriptoportik) iz koje je kroz 42 prozora i tri lođe bio otvoren pogled prema moru. Vodovod dug 9 km opskrbljivao je palaču pitkom vodom, a njegov je veći dio i danas u uporabi.
Po svojoj kompoziciji Dioklecijanova palača ima elemente carske vile, helenističkoga grada i utvrđenoga vojnog logora (castrum). U pogledu načina gradnje, u većem dijelu palače rasponi su svladavani uporabom luka, odnosno svoda, dok su se u reprezentativnim dijelovima upotrebljavale kamene grede. Stropne i krovne konstrukcije bile su drvene. Dekorativna obradba na arhitektonskim elementima karakteristična je za način rada u istočnom dijelu Rimskoga Carstva.
Od VII. st. palača živi kao grad Split, koji se već od ranoga srednjeg vijeka širi prema zapadu i u više navrata zatvara zidovima. Splitska katedrala i krstionica, predromaničke crkvice sv. Martina i Gospe od zvonika, predromaničke, romaničke, gotičke, renesansne i druge građevine nastale adaptacijama sakralnih objekata palače svjedoče o neprekinutu životu grada i nastanku novih kvaliteta, a one s ostalim očuvanim dijelovima Dioklecijanove palače čine cjelinu najvećih vrijednosti graditeljskoga naslijeđa. Povijesna cjelina Splita s Dioklecijanovom palačom uvrštena je 1979. na UNESCO-ov popis svjetske kulturne baštine.
