Crveni križ (puni naziv Međunarodni pokret Crvenoga križa i Crvenog polumjeseca), masovna humanitarna organizacija, kojoj se djelovanje temelji na 7 osnovnih načela: humanost, nepristranost, neutralnost, neovisnost, dragovoljnost, jedinstvenost, univerzalnost. Sastavnice su Pokreta: Međunarodni odbor Crvenoga križa (osnovan 1863., njime upravlja skupština sastavljena od 25 švicarskih građana kao čuvara temeljnih načela Pokreta), Međunarodna federacija društava Crvenoga križa i Crvenog polumjeseca (osnovana 1919. pod imenom Liga društava Crvenoga križa) i nacionalna društva Crvenoga križa i Crvenog polumjeseca (njih 188). Najviše je tijelo Pokreta Međunarodna konferencija, a sjedište mu je u Ženevi. Međunarodni je znak za osoblje, zgrade, prijevozna sredstva i dr. križ jednakih krakova crvene boje na bijelom polju (švicarski grb s izmijenjenim bojama). U skladu sa Ženevskim konvencijama (1929. i 1949), umjesto naziva i znaka Crvenoga križa rabi se naziv i znak Crvenoga polumjeseca (većina muslimanskih zemalja), Crvenoga lava i sunca na bijelom polju (Iran), Crvene Davidove zvijezde (Izrael). Godine 2005. dopunski protokol Ženevskih konvencija usvojio je dodatni znak raspoznavanja, koji je Međunarodna konferencija 2006. nazvala Crveni kristal.
Kada je u talijansko-austrijskom ratu 1859. u bitki kraj Solferina ostalo na bojištu 40 000 ranjenika bez vode, hrane i liječničke pomoći, očevidac te bitke Švicarac Henry Dunant potaknuo je u Ženevi osnivanje međunarodne filantropske organizacije za pomoć ranjenima i bolesnima u ratu, a pod nazivom i znakom Crvenoga križa (29. X. 1863). Sljedeće su godine predstavnici 12 europskih zemalja potpisali Prvu ženevsku konvenciju, međunarodni ugovor o neutralizaciji ranjenika i saniteta za vrijeme rata te o ravnopravnom postupku prema ranjenicima svih zaraćenih strana. Tijekom vremena slijedile su i druge konvencije, posebno ona o postupku s ratnim zarobljenicima te o zaštiti civilnoga stanovništva za vrijeme rata.
Osnovan za pripomoć vojnomu sanitetu, Crveni križ postupno se pretvorio u važnu mirnodopsku humanitarnu organizaciju za pružanje pomoći kod elementarnih nesreća, u dragovoljnom davanju krvi, u borbi protiv tuberkuloze i bolesti ovisnosti, u obuci zdravstvenog osoblja, u socijalno-medicinskom radu, u općem poboljšanju životnih uvjeta pa je važan čimbenik mira u svijetu. Sa stajališta međunarodnog prava vrlo je važna uloga što su je navedene organizacije Crvenoga križa imale pri izradbi Ženevskih konvencija o žrtvama rata (1949), kao i pri njihovoj ispravnoj primjeni.
Međunarodni odbor Crvenog Križa dobitnik je Nobelove nagrade za mir 1917., 1944. te, zajedno s Ligom društava Crvenoga križa, 1963. godine.
Djelovanje Crvenoga križa u Hrvatskoj započelo je 1878., kada su za austrougarske okupacije Bosne i Hercegovine osnovana pripomoćna društva i odbori (najprije u Zadru, Dubrovniku i Zagrebu), koji su s vremenom prerasli u organizacije Crvenoga križa. Osobito je rad Crvenoga križa bio pojačan za oba svjetska rata: otvaranje bolnica Crvenoga križa, održavanje tečajeva za sanitetsko osoblje, prikupljanje sanitetskoga materijala, lijekova, odjeće, živežnih namirnica i novčanih sredstava.
Osamostaljenjem Republike Hrvatske osniva se 1991. Hrvatski Crveni križ kao nacionalno društvo, koje je u listopadu 1993. primljeno u članstvo Međunarodne federacije društava Crvenoga križa i Crvenog polumjeseca. Sjedište je Nacionalnoga društva u Zagrebu, a djeluje preko 20 županijskih društva, koja pak obuhvaćaju gradska i općinska (njih 110) i mjesna (njih 4500) društva; Hrvatski Crveni križ ima oko 260 000 članova. Posebno se Hrvatski Crveni križ angažirao u Domovinskom ratu osiguravši iz međunarodnih izvora oko 400 000 tona humanitarne pomoći za mnogobrojne ratne stradalnike. Organizirao je smještaj i psihološko-socijalnu pomoć za izbjeglice i prognanike. Služba traženja zauzela se u pronalaženju nestalih osoba, u povezivanju razdvojenih članova obitelji, u Nacionalnom programu identifikacije žrtava Domovinskog rata. Služba dobrovoljnog davanja krvi djeluje od 1953., a Podmladak Crvenoga križa osnovan je još 1922. Hrvatski Crveni križ od 1996. član je Međunarodne federacije za spašavanje života na vodi te radi na ustroju spasilačkih službi.
