Crotone [kroto:'ne], grad i luka na obali Jonskoga mora te upravno središte istoimene pokrajine u istočnom dijelu Kalabrije, južna Italija; 59 359 st. (2021). Gradom dominira srednjovjekovna utvrda Karla V. Habsburgovca (bizantska utvrda u IX. st., tijekom stoljeća dograđivana, današnji izgled dobila u XVI. st.; gradski muzej) i katedrala (XVI. st.). Na rtu Colonna, nedaleko od grada, ostatci su velikoga kompleksa antičkoga Herina svetišta (Hera Lacinia). Arheološki muzej. Do 1990-ih bio je važno metalurško središte (topionica cinka) s jakom kemijskom industrijom; danas prevladava prehrambena industrija; ribarstvo. – Između 743. i 708. pr. Kr. Ahajci su ondje osnovali Kroton (grčki Κρότων, Krótōn). Grad je od 530. do kraja VI. st. pr. Kr. bio sjedište Pitagore i njegovih sljedbenika, a oni su preuzeli i političku dominaciju nad Krotonom koji je do 510. pr. Kr. stekao prevlast nad više drugih grčkih polisa u južnoj Italiji (Magna Graecia). S rušenjem Pitagorina utjecaja, opada i moć Krotona koji 277. pr. Kr. dolazi pod vlast Rimljana i 194. pr. Kr. dobiva status rimske kolonije (Croto). Nakon propasti Zapadnorimskoga Carstva 476. u sastavu je Odoakarove države pa pod Ostrogotima do 536. kada dolazi pod vlast Istočnorimskog (Bizantskog) Carstva i postaje važno utvrđeno naselje. Od 1059. pod Normanima te je potom u sastavu država kojih je Kalabrija bila dio. Od 1860. u ujedinjenoj Italiji.
