Chibcha [či'bča] (Muisca), skupina južnoameričkih indijanskih plemena nastanjenih pretežito u Kolumbiji. Bavili se stalnosjedilačkim ratarstvom (krumpir, povrće), a u pretkolumbovskom razdoblju bili su vrhunski majstori u obradbi zlata. Poznavali i obradbu kamena i keramiku. Imali su kvalitetnu i raznoliku ratnu opremu. Bili su poznati trgovci (kristalnom solju trgovali su do Perua i Paname). Društvo im je bilo raslojeno na više slojeve (plemstvo, svećenstvo, vladari) i niže (puk), koji su se među sobom razlikovali i vanjskim obilježjima, npr. odijevanjem, nakitom, tetoviranjem i sl. U religiji je prevladavalo mnogoboštvo, a u mitologiji božanski vladari, vjerovanje u zagrobni život i sl. U nasljednome pravu svjetovnu i vjersku vlast nasljeđivali su po matrilinearnome, a zemlju po patrilinearnome načelu. Najmoćniji poglavice, osobito zipa iz Bogote, bili su smatrani božanstvima; sjaj i bogatstvo tih zipa poslužili su kao podloga za legendu o Eldoradu. Chibche su svoj vlastiti jezik napustili u XVIII. st. Čipčanskoj jezičnoj porodici (chibcha) pripadaju idiomi uz pacifičku obalu od Kostarike i Nikaragve na sjeveru do zaljeva Guayuquil (Ekvador) na jugu. (→ indijanci, jezici)
