Bibinje, naselje i općinsko središte 8 km jugoistočno od središta Zadra, s kojim je na sjeveru gotovo spojeno; 3962 st. (2021). Leži na obali Zadarskoga kanala, uz Jadransku magistralu i željezničku prugu Zadar–Knin. Razvija se kupališni turizam te uslužno obrtništvo. U okolici se uzgajaju masline, vinova loza, višnje (maraska), smokve i dr.; kamenolom. U naselju se nalaze župna crkva sv. Roka iz 1673 (nadograđena 1854), starokršćanska crkvica sv. Petra, srednjovjekovna crkvica sv. Jelene, crkva sv. Ivana Krstitelja iz 1376 (dvaput porušena i obnovljena 1990-ih), crkva Uznesenja Marijina iz 1985. te rimski nalazi (hipokaust, vodovod, mozaici). – U ranome srednjemu vijeku nalazilo se na granici zadarskoga distrikta i pripadalo je kao posjed Točinje hrvatskim kraljevima Krešimiru III. i Petru Krešimiru IV. te zadarskim patricijima, a od 1066. zadarskim benediktinkama. Pod imenom Bibanum spominje se prvi put 1250. Nakon prvih osmanskih prodora u drugoj polovici XVI. st. stanovništvo naselja se s predjela Petrina preseljava na mjesto današnjega bibinjskog poluotoka. Teško stradava za Ciparskoga 1571. i Kandijskoga rata 1648. i 1658. Župa utemeljena 1713. Izgradnjom pruge Zadar–Knin uključeno u željezničku mrežu (1967).
