Besarion (grčki Bησσαρίων, Bēssaríōn, latinizirano Bessario), bizantski humanist i teolog (Trapezunt, danas Trabzon, Turska, 2. I. 1403 – Ravenna, Italija, 18. XI. 1472). Postavši monah 1423., promijenio ime (vjerojatno Bazilije) u Besarion. Učenik bizantskoga humanista Jurja Gemista Pletona. Kao nicejski metropolit sudjelovao u pratnji bizantskoga cara Ivana VIII. Paleologa na crkvenom koncilu u Ferrari i Firenci (1438–39), gdje se istaknuo kao pobornik ujedinjenja Istočne i Zapadne crkve. Nakon neuspjeha unije živio u Italiji, gdje ga je papa Eugen IV. imenovao kardinalom. Poslije je postao naslovni carigradski patrijarh. Promicao proučavanje grčke filologije i filozofije. Ostavio je velik broj filozofskih, retoričkih i teoloških spisa u kojima se zauzimao za crkveno jedinstvo; preveo, među ostalim, Aristotelovu Metafiziku. Gradu Veneciji ostavio svoju veliku zbirku rukopisa, temelj današnjoj knjižnici Marciani. Bio je jedna od najzaslužnijih osoba za renesansu učenosti u svoje doba, posebno zaslužan za širenje grčkoga jezika i kulture te za studij Platonovih spisa. – Zamjetne su i njegove veze s hrvatskim krajevima i pojedincima; bio je komendator splitskoga benediktinskog samostana sv. Stjepana pod Borovima 1445–57., franjevačkim redovnicima omogućio je naseljavanje u Poljud, a hrvatskoj Bratovštini sv. Jurja i Tripuna u Veneciji podijelio je 1463. indulgenciju. Recepcija njegovih ideja uočava se u djelovanju hrvatskih humanista, osobito njegova štićenika i učenika Jurja Dragišića. Njegov je lik zabilježen među isklesanim glavama majstora Jurja Dalmatinca na apsidi šibenske katedrale.
