Bernoullijeva jednadžba [bεrnu'li~] (po Danielu Bernoulliju), osnovni zakon strujanja idealnoga fluida koji tvrdi da je zbroj statičkoga tlaka p, hidrostatskoga tlaka ph = ρgh i dinamičkoga tlaka pd = 1/2 ρv² u nekome zatvorenome fizikalnom sustavu (bez viskoznosti i zagrijavanja) stalan na svakom okomitom presjeku strujanja, dakle: p1 + ρgh1 + 1/2 ρv12 =p2 + ρgh2 + 1/2 ρv22 = konst., gdje je ρ gustoća fluida, g gravitacijsko ubrzanje, p1 i p2 vrijednosti statičkoga tlaka na mjestu poprečnog presjeka strujanja, h1 i h2 visine središta poprečnog presjeka u odnosu na odabrani nultu razinu, v1 i v2 brzine strujanja fluida izmjerene u poprečnim presjecima strujanja. Vrijednost konstante razlikuje se za različite sustave. Bernoullijeva jednadžba proizlazi iz primjene zakona očuvanja energije i jednadžbe kontinuiteta. Kod horizontalnog strujanja ne postoji razlika hidrostatskih tlakova (h = konst.) pa Bernoullijeva jednadžba ima samo dva člana, statički i dinamički tlak: p + 1/2 ρv² = konst., te se povećanjem brzine strujanja dinamički tlak povećava, a statički smanjuje.
S pomoću Bernoullijeve jednadžbe moguće je objasniti razne pojave povezane sa strujanjem tekućina i plinova, npr. let zrakoplova: zrak struji uz gornju zakrivljenu plohu krila brže nego ispod krila, pa je tlak na donju plohu krila veći nego na gornju, a posljedica je toga da na krila djeluje ukupna sila prema gore koja diže zrakoplov. Također, mjerenjem razlike vrijednosti tlaka može se odrediti brzina zrakoplova. (→ pitotova cijev)
