Berlinski međunarodni filmski festival (njemački Internationale Filmfestspiele Berlin; također poznat kao Berlinale), međunarodni filmski festival koji se od 1951. održava u Berlinu. Uz Canneski festival i Međunarodnu filmsku smotru u Veneciji jedan je od triju najuglednijih filmskih festivala u svijetu; status natjecateljskoga festivala A kategorije dodijelio mu je 1956. FIAPF (Međunarodna federacija udruga filmskih producenata). Od 1978. održava se u veljači, a dodjeljuje nagrade Zlatni medvjed (Goldener Bär, prije Goldener Berliner Bär) za najbolji dugometražni film, Srebrni medvjed (Silberner Bär) za režiju, glumca, glumicu, scenarij, poseban umjetnički doprinos (montažeru, snimatelju, skladatelju, kostimografu ili scenografu) te za kratkometražni film. Kao druga nagrada dodjeljuje se Velika nagrada žirija (do 1998. Posebna nagrada žirija), također kolokvijalno poznata kao Srebrni medvjed, a tijekom festivala dodjeljuju se i mnoge druge nagrade raznih popratnih programa, žirija i fondacija (npr. nagrada Kristalni medvjed dječjega žirija, nagrade Teddy za filmove koji promiču prava istospolnih osoba). Osim u glavnome natjecateljskom programu dugometražnih filmova, filmovi se prikazuju u natjecateljskim programima Panorama (nezavisni i umjetnički filmovi koji pomiču tematske i stilske granice, od 1986), Naraštaj (Generation, filmovi za djecu i mladež, od 1978., od 2007. Generation Kplus i Generation 14plus), Berlinale Shorts (kratkometražni filmovi, od 2006), dočim su važniji nenatjecateljski programi Forum (puni naziv Međunarodni forum mladoga filma – Internationale Forum des Jungen Films, od 1971), Perspektive njemačkog filma (Perspektive Deutsches Kino) te program Njemačke kinoteke. Nastao u Zapadnome Berlinu, festival je tijekom druge polovice XX. st., u razdoblju hladnoga rata, imao važno mjesto kao susretište zapadnih i istočnih kinematografija, a i poslije je nastavio održavati profil festivala koji prikazuje i nagrađuje politički izazovne i interkulturalne filmove.
Na filmskom festivalu u Berlinu hrvatski filmovi i autori rijetko su nagrađivani, a najviše su uspjeha imali animirani filmovi Zagrebačke škole crtanog filma, koja je upravo diplomom za filmove Crvenkapica (Josip Sudar, 1956) i Cowboy Jimmy (Dušan Vukotić, 1957) započela svoj međunarodni uspjeh. Poslije su za animirane filmove nagrađeni Borivoj Dovniković (Srebrni medvjed za kratkometražni film Krek, 1968) te Zlatko Grgić i Branko Ranitović (mirovna nagrada CIDALC-a filmu Tolerancija, 1968). Posebna priznanja primili su 1974. Dušan Vukotić za film Gubecziana i Leo Fabiani za film Skrbnik; Eva Cvijanović nagrađena je za film Ježeva kuća (2017) priznanjem dječjeg žirija. Dokumentarni film Plitvička jezera Šime Šimatovića nagrađen je 1957. posebnim Srebrnim medvjedom.
U glavnome natjecateljskom programu sudjelovali su, dugometražnim igranim filmovima, Nikola Tanhofer (Nije bilo uzalud 1957), Branko Ivanda (Gravitacija ili fantastična mladost činovnika Borisa Horvata 1969), Krsto Papić (Predstava Hamleta u Mrduši Donjoj 1974) i Vinko Brešan (Svjedoci 2004), a u programu Panorama Zrinko Ogresta (S one strane 2016). Animiranim filmovima, mahom u programu Naraštaj, sudjelovali su i B. Dovniković (Liberator, 1972; N. N., 1977), Neven Petričić (Vive la liberté, 1972; Basna, 1981; sa Zlatkom Pavlinićem s filmom Tri lutalice 1988), Ante Zaninović (Homo augens, 1972; Predstava, 1983), Z. Grgić (Ručak, 1979), Pavao Štalter (Ivica i Marica, 1981; Ogledalce, 1986), Aleksandar Marks i Vladimir Jutriša (Šaran, 1981), Vlado Kristl (njemački film Izdajnici mladoga njemačkog filma ne spavaju! – Die Verräter des jungen deutschen Films schlafen nicht!, 1983), Mate Lovrić (Putovanje plavog lonca, 1984) i B. Ranitović (crtanim filmovima, nastalima u slovenskoj produkciji, Medved Bojan fotograf i Medved Bojan v cirkuso, 1988) te, u najnovije vrijeme, Lucija Mrzljak (Eeva, s Mortenom Tšinakovom, 2023., u estonsko-hrvatskoj koprodukciji). Kratkometražnim igranim filmovima natjecali su se Zvonimir Jurić (Žuti mjesec 2010), Jure Pavlović (Piknik 2015) i Antoneta Alamat Kusijanović (U plavetnilo 2017). U programu Forum sudjelovali su V. Kristl (njemačkim filmom Smrt gledatelju – Tod dem Zuschauer 1984), Karmen Jelinčić (američkim dugometražnim dokumentarnim filmom Prizivajući duhove – Calling the Ghosts, s Mandy Jacobson, 1996), V. Brešan (Maršal 2000), Ognjen Sviličić (Oprosti za kung fu 2005; Armin 2007) i Bobo Jelčić (Obrana i zaštita 2013).
