struka(e): lingvistika i filologija | etnologija

Bengalci, narod iz indoarijske grane indoiranske skupine indoeuropskih naroda; oko 180 milijuna pripadnika, naseljenih u Bangladešu (oko 115 milijuna; muslimani) i u indijskim saveznim državama Zapadnom Bengalu, Assamu i Tripuri (oko 65 milijuna; uglavnom hinduisti). Većinom seosko stanovništvo; kuće izgrađene od blata iz mjesnih rijeka u naseljima na izdignutu terenu, izvan domašaja poplava u monsunskom razdoblju. Glavno je zanimanje poljodjelstvo (riža, juta).

Jezik

Bengalski jezik pripada novoindoarijskim jezicima u indoarijskoj grani indoiranskih jezika. Potječe od sanskrta, preko prakrta magadhija. Službeni je jezik Bangladeša i jedan od 22 službena jezika Indije. Razlikuju se dvije varijante bengalskoga: calitbhaša, popularni i pučki govorni jezik koji se temelji na govoru grada Calcutte, i sadhubhaša, učeni i književni pisani jezik školovanih slojeva s puno sanskrtskih i engleskih posuđenica. I obrazovani se u svakodnevnoj komunikaciji služe calitbhašom, koji se postupno sve više rabi i kao pisana varijanta. Bengalski ima vrlo pojednostavnjenu morfologiju i imenice bez razlikovanja roda; padeži se tvore s pomoću postponiranih prijedloga, množina se tvori najčešće opisno. Piše se slogovnim bengalskim pismom, srodnim pismu devanāgarī ili nāgarī, kojim se bilježi hindski. Oba potječu od starijeg pisma brāhmī. Na bengalskom jeziku postoji bogata književnost (→ indija, književnost).

Citiranje:

Bengalci. Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2013. – 2024. Pristupljeno 27.12.2024. <https://enciklopedija.hr/clanak/bengalci>.