Beli, naselje na sjeveroistočnome dijelu otoka Cresa; 54 st. (2021). Leži iznad pristaništa Podbeli, na 130 m visine, 20 km sjeverno od grada Cresa. Uz Osor i Cres među najstarijim je otočnim naseljima. Nudeći privatan smještaj u kućanstvima i kampu, stanovnici se bave turizmom (plaža, planinarske, turističke i biciklističke staze u šumi Tramuntani). U naselju je centar za zaštitu i praćenje stanja bjeloglavih supova s oporavilištem, hranilištem i izložbenim prostorom. – Nepravilno i gusto gradsko tkivo u nizovima povezanih dvokatnih kuća otvara se na najvišoj točki humka u trg s javnom cisternom u sredini i sa sakralnim građevinama sa strane. Tu su romanički zvonik, župna crkva Prikazanja Gospodinova s romaničkom supstrukcijom (povećana u XVIII. st., s jaslicama iz XVII. st., koje su među najstarijima sačuvanima u Hrvatskoj), loža (s ugrađenim fragmentima pletera) naslonjena na župnu crkvu i mala romanička crkva sv. Marije. Na više mjesta u selu glagoljski su natpisi. U okolici su ruševine pet romaničkih crkvica, a u Dolu je jednobrodna crkva sv. Lovreča s tri polukružne apside upisane u ravni parametar zida. Na groblju je gotička, šiljasto nadsvođena bratovštinska crkva sv. Antuna (početak XV. st.). – Mjesto je naseljeno u doba prapovijesne gradinske kulture i u rimsko doba kada je nazvano Caput insulae, »vrh otoka« (od čega talijanski Cha-Fisole oko 1018. te od XV. st. Caisole). Samostalna komuna u XIV. i većem dijelu XV. st.; zajedno s drugim otočnim komunama upravlja velikim dijelom otoka Cresa. Potkraj XV. st. potpada pod jurisdikciju grada Cresa, koji zajedno s Osorom čini otočnu bimunicipalnu kneževinu pod mletačkom vlašću.
