Barnes [bα:ɹnz], Djuna, američka književnica (kraj Cornwall-on-Hudsona, savezna država New York, 12. VI. 1892 – New York, 18. VI. 1982). Odrasla je u mnogobrojnoj, nekonvencionalnoj obitelji umjetnika. Studirala je umjetnost u New Yorku, radila 1913–31. kao novinarka i ilustratorica za više američkih novina i časopisa (Brooklyn Daily Eagle, New York Press, Vanity Fair, McCall i dr.), ističući se naglašeno subjektivnim esejima, većinom na feminističke teme, te zapaženim intervjuima s istaknutim osobama (James Joyce, David Wark Griffith, Coco Chanel i dr.). Od 1921. živjela je u Parizu, krećući se u tamošnjim kulturnim krugovima, a 1930-ih i u Engleskoj; u domovini je nakon povratka 1939. živjela povučeno.
U prvoj zbirci poezije Knjiga odbojnih žena: 8 ritmova i 5 crteža (The Book of Repulsive Women: 8 Rythms and 5 Drawings, 1915), pisanoj pod snažnim utjecajem esteticizma, najavila je trajnu preokupaciju motivima ženskog iskustva, seksualnosti i tijela, a iz hibridne modernističke zbirke Knjiga (A Book, 1923) nastali su autobiografski nadahnuti romani komičkoga senzibiliteta, Ženski almanah (Ladies Almanack, objavljen anonimno 1928; film u režiji Daviel Shy, 2017), jedan od prvih važnijih prikaza lezbijske tematike i kulture u književnosti, i Ryder (1928), o iskustvu odrastanja u problematičnoj obitelji predvođenoj nasilnim ocem, inovativno se poigravajući, u Joyceovu duhu, raznim književnim djelima, rodovima, vrstama i stilovima (elizabetanska drama, Biblija, sentimentalni roman i dr.), pripovjednim razinama i perspektivama, te zbirke kratkih priča Noć među konjima (A Night Among the Horses, 1929) i Izljev (Spillway, 1962). Arhaični izraz i osebujnu perspektivu do vrhunca je dovela u svojem najznačajnijem djelu Noćni gaj (Nightwood, 1936., urednik izvornika Thomas Stearns Eliot), crnohumornom romanu o destruktivnim odnosima nekonvencionalnih, gotovo grotesknih likova različitih seksualnih usmjerenja, zasnovanomu na gotičkom imaginariju i metafikcijskoj ironiji, kao i u stihovanoj drami u tri čina Antifon (The Antiphon, 1958), nadahnutoj tragedijama Thomasa Middletona i Johna Webstera. Njezini modernistički prikazi psihološke izopačenosti i majstorstvo u oblikovanju narativnih struktura utjecali su osobito na Johna Hawkesa, Thomasa Rugglesa Pynchona, Anaïs Nin, Johna Bartha.
