Arheološki muzej u Zagrebu, specijalizirana muzejska ustanova, jedan od sljednika Narodnoga muzeja u Zagrebu, otvorenoga za javnost 1846. Nakon što je muzej 1866. postao Zemaljskim zavodom Hrvatske, Slavonije i Dalmacije pod upravom Akademije, podijelio se na dva odjela: arheološki i prirodoslovni, te razdvojio zbirke prostorno i organizacijski. Arheološki odjel 1939. postao je samostalnim muzejom, a Narodni muzej, iako mu se naziv koristio kao službeni sve do uoči II. svjetskoga rata, prestao je postojati. Arheološka zbirka isprva je bila smještena u tadašnjem Narodnome domu u Opatičkoj ulici na Gornjem gradu, od početka 1880-ih u palači HAZU-a na Zrinskome trgu, a od 1945. nalazi se u palači Vranyczany na istome trgu. Muzejski fundus obuhvaća više od 450 000 predmeta, koji najvećim dijelom potječu iz različitih krajeva Hrvatske, ali ih je znatan broj i iz susjednih zemalja te iz nekih drugih područja, posebice sa Sredozemlja. Bogata građa predstavljena je u prapovijesnoj, antičkoj, srednjovjekovnoj, egipatskoj te numizmatičkoj zbirci, jednoj od najvećih takvih zbirki u Europi i svijetu. Pojedini predmeti, npr. kultna posuda u obliku golubice iz Vučedola (III. tisućljeće pr. Kr.), glava Solinjanke (III. st.), kameni nalaz s imenom hrvatskoga kneza Branimira (888), uz arheološku važnost imaju i iznimnu kulturološku vrijednost. U muzeju je izložena i egipatska mumija, svjetska arheološka rijetkost s najdužim poznatim etrurskim zapisom na lanenom povoju, tzv. Liber linteus Zagrabiensis (Zagrebačka lanena knjiga). U lapidariju muzeja smještenom u dvorištu izloženi su antički kameni spomenici od I. do IV. st. Uz sustavna istraživanja i radove na prezentaciji kompleksa rimske arhitekture u Šćitarjevu i Varaždinskim Toplicama, muzej provodi mnogobrojna iskapanja na lokalitetima u kontinentalnome dijelu Hrvatske, posebice na širem zagrebačkom području. Od 1870. objavljuje znanstveni časopis Vjesnik Arheološkoga muzeja u Zagrebu (prvotno pod nazivom Viestnik Narodnoga zemaljskoga muzeja u Zagrebu).
