Anaksimandar iz Mileta (grčki Ἀναξίμανδρος, Anaksímandros), grčki filozof (?, oko 611. pr. Kr. – ?, oko 545. pr. Kr.). Jonski filozof prirode, učenik i nastavljač Talesa iz Mileta. Opširnije podatke o njemu, kao i o drugim predstavnicima miletske škole (Talesu i Anaksimenu iz Mileta), daju kasniji pisci. Kao načelo objašnjenja promjena u prirodi Anaksimandar je postavio beskonačno (apeiron). Beskonačno je po kvaliteti neodređeno, a prostorno i vremenski neograničeno prapočelo svega postojećega (arhe), a ono iz sebe, zbog kretanja što mu je imanentno, izdvaja suprotnosti i na taj način uvjetuje nastanak pojedinačnih stvari. Proces diferencijacije, po Anaksimandru, nužno završava integracijom, vraćanjem pojedinačnoga u prvotno opće. Otuda Anaksimandar prije Heraklita govori i o periodičnome stvaranju i uništenju svijeta. Njegov se kozmološki model ne oslanja na mitologiju, već tumači nebeske pojave s pomoću pojava na Zemlji i matematike. Po njemu, Zemlja ima oblik valjka kojemu je visina ravna trećini osnovice. Ona slobodno lebdi u prostoru, u središtu svijeta. Sunce, Mjesec i zvijezde su rupe u kotaču ispunjenome vatrom, zbog čega svijetle. Smatrao je da je promjer zvijezda devet puta veći od promjera baze valjka Zemlje, da je promjer Mjeseca 18 puta veći, a Sunca 27 puta veći. S pomoću duljine sjene gnomona određivao je visinu Sunca nad horizontom. Anaksimandar je naučavao postanak organskoga života u vodi i razvoj živih bića preko jednostavnih organizama do čovjeka. Napravio je model nebeske sfere (σφαῖρα) i načinio prvi zemljovid svijeta. Glavno djelo: O prirodi (Περὶ φύσεως, sačuvan samo jedan odlomak). Po njem je nazvan krater na Mjesecu (Anaximander).
