Amfitrion (grčki Ἀμφıτρύων, Αmphitrýōn, latinski Amphitruo), u grčkoj mitologiji, sin tirintskoga kralja Alkeja, Alkmenin ujak i muž te Heraklov očuh. Izvorno tebanski junak koji je naknadno povezan s ciklusom o Heraklu. Na Alkmenin zahtjev otišao je u pohod protiv Telebojaca (Tafijaca) kako bi osvetio ubojstva njezine braće. Netom prije njegova povratka iz pobjedničkog pohoda Zeus je, uzevši Amfitrionov lik, zaveo Alkmenu koja je potom rodila blizance Herakla (kojega je začeo Zeus) i Ifikla (kojega je začeo Amfitrion). Život je okončao u Heraklovu pohodu protiv Minijaca. Prve književne obradbe Amfitrionova lika nalaze se, u obliku travestije, u staroj atičkoj komediji (Arhip). Sofoklova je tragedija o Amfitrionu izgubljena, a Plautova komedija Amfitrion (Amphitruo), nastala prema Arhipu, postala je klasičnim predloškom nizu novovjekih preradbi (Luís Vaz de Camões, 1587; Molière, 1668; John Dryden, 1690; Heinrich von Kleist, 1807; Jean Giraudoux, 1929; Georg Kaiser, 1943; Peter Hacks, 1968; John Banville, 2000). Česte su i operne obradbe plautovske verzije priče (Henry Purcell, Francesco Gasparini, André Ernest Modeste Grétry, Ermanno Wolf-Ferrari, Boris Papandopulo, Giselher Klebe), a obrađena je i kao mjuzikl (Cole Porter, Out of This World, 1950), roman (Ignacio Padilla, 2000) te na filmu (Jao meni – Hélas pour moi, Jean-Luc Godard, 1993).
