dinamika (prema grč. δυναμıϰός: snažan, jak; pokretljiv, od δύναμıς: sila, snaga).
1. Grana mehanike koja povezuje gibanje tijela sa silama koje djeluju na tijelo. Galileo Galilei je zasnovao mehaniku na matematičkim i eksperimentalnim dokazima (1638), dok je Isaac Newton u djelu Matematički principi filozofije prirode (1687) sintetizirao mehaniku u aksiome i definicije.
Prema predmetu istraživanja dinamika se može podijeliti na dinamiku materijalne točke, sustava materijalnih točaka, krutog tijela, dinamiku tekućina, elektrodinamiku, titranje i valove, relativističku dinamiku i valno-čestičnu dinamiku (→ kvantna mehanika). Temeljni su zakoni u rješavanju dinamičkih problema zakoni očuvanja energije i količine gibanja, D’Alembertovo načelo virtualnih pomaka, lagranžijan (Lagrangeove jednadžbe gibanja), hamiltonijanski sustav (Hamiltonov varijacijski princip, Hamilton–Jacobijeva jednadžba gibanja). U dinamici krutoga tijela važan je pojam težište, jer se giba kao da je u njemu koncentrirana masa tijela, odnosno ukupna masa čestica u sustavu. Newtonova dinamika podudara se s iskustvom i osnova je klasične fizike.
Zakoni relativističke dinamike vrijede na velikim brzinama i dolaze do izražaja u akceleratorskim pokusima u fizici elementarnih čestica.
Dinamika fluida proučava gibanje tekućina i plinova. Zbog povijesnih razloga, naziva se hidromehanikom, ako se bavi tekućinama a aerodinamikom ako uzima u obzir stlačivost i viskoznost u plinovima. Stacionarno strujanje idealne tekućine opisuju jednadžba kontinuiteta i Bernoullijeva jednadžba. Laminarnim strujanjem slojevi fluida polako klize jedan preko drugoga ne miješajući se. Pri većim brzinama strujanja, čestice fluida prelaze iz jednoga sloja u drugi i nastaju vrtlozi. Kriterij prema kojemu se može utvrditi hoće li u danim okolnostima nastupiti laminarno ili turbulentno strujanje fluida je Reynoldsov broj. Strujnica je krivulja kojom se grafički predočuje strujanje.
2. Ritam odvijanja nekog procesa (dinamika radova, pripovijedanja, isplate); činjenice, sile, događaji, međuodnosi i dr. koji uzrokuju aktivnost i promjenu na nekom području (dinamika rata, života, vodenih masa, prometne nesreće); živost, živahnost, pokretljivost, promjenljivost, dinamičnost, dinamizam (dinamika pokretâ).
3. U glazbi → teorija glazbe
