miševi (Muridae), por. malenih sisavaca iz reda glodavaca (Rodentia). Tijelo im je zbijeno, obraslo gustom dlakom, dugo 5 do 30 cm, od čega obično polovica otpada na rep pokriven sitnim ljuskama. Njuška im je šiljata i dlakava, velike crne oči izbočene, uške općenito velike. Na prednjim nogama imaju četiri prsta (palac je zakržljao), a na stražnjima pet prstiju. Češće su aktivni u sumrak i noću. Hrane se sjemenkama, bobicama, pupoljcima, kukcima, otpadcima ljudske hrane, a štakori i strvinama. Ženka koti godišnje pet do šest puta po 4 do 8 mladunaca, koje nosi 22 do 24 dana. Miševi ugl. žive do četiri godine. Rašireni su po cijelom svijetu. U 17 potporodica obuhvaćeno je 1326 vrsta. Po broju vrsta najbrojnija je potporodica pravih miševa (Murinae) s 529 vrsta. Kućni miš (Mus musculus), sivkastocrne boje, u prirodi se javlja u više geogr. rasa, a kao udomaćeni oblik ističe se bijeli miš, koji se uzgaja za pokuse. U ist. Europi živi žitni miš (Mus spicilegus). Poznate su posebne balkanske podvrste šumskoga miša (Apodemus sylvaticus) i žutogrloga šumskoga miša (A. flavicollis). Patuljasti miš (Micromys minutus), koji gradi kuglasto gnijezdo između vlati žita, naš je najmanji glodavac. Prugasti poljski miš (Apodemus agrarius) zadržava se na vlažnim livadama i rubovima šuma s grmljem. Sivi štakor (Rattus rattus), koji boravi po kućama, iz zap. Azije prenesen je u Europu. Smeđi štakor (R. norvegicus) boravi u podzemnim rovovima, uz potoke i kanalizaciju. Brodovima je dospio u sve krajeve svijeta. Indijski miš (Nesokia indica) isprva je bio raširen podzemno po južnoaz. poljima, a poslije se prilagodio životu uz ljudska naselja i spremišta žitarica; opasan je kao prijenosnik kuge.
