struka(e):
ilustracija
HIDROPLAN, amfibija Canadair CL 415
ilustracija
HIDROPLAN, DHC-3

hidroplan (hidro- + [aero]plan).

1. Zrakoplov koji uzlijeće s vodene površine i slijeće na nju, tj. može ploviti i plutati (hidroavion). Plovnost hidroplana postiže se izvedbom trupa u obliku čamca (hidroplan s plovnim trupom) ili uz pomoć plovaka (hidroplan s plovcima). Hidroplan opremljen podvozjem s kotačima (stajnim trapom) može uzlijetati i s čvrstog tla (amfibija). Stabilnost hidroplana s plovnim trupom najčešće se postiže dvama pomoćnim plovcima (balonetima), pričvršćenima ispod krajeva krila, ili bočnim plovcima (krnjama), pričvršćenima za trup. Hidroplan s plovcima najčešće ima dva plovka, a može imati i jedan središnji i dva pomoćna plovka. Kako bi se ublažili udarci pri slijetanju te pružio što manji otpor pri polijetanju, dno plovnoga trupa i plovaka hidrodinamički su oblikovani (→ gliser). Zbog aerodinamičkog otpora plovaka i trupa, hidroplan ima manju brzinu i pokretljivost od zrakoplova istovjetnih prijevoznih sposobnosti. Prednosti su mu, međutim, što ne zahtijeva posebno uređene uzletno-slijetne staze, a duljina zaleta nije mu ograničena, pa se zato mogu graditi hidroplani vrlo velike nosivosti.

Prvi je hidroplan konstruirao francuski inženjer Henry Fabre (1882–1984), koji je 1910. u laguni Étang de Berre preletio udaljenost od 6 km. Ubrzo potom slijedili su mnogobrojni tipovi hidroplana drugih konstruktora, pa je već do početka I. svj. rata hidroplan imao praktičnu namjenu u pomorskom ratovanju. Kako su se u razdoblju između dvaju svjetskih ratova u hidroplane mogli ugrađivati snažniji motori nego u zrakoplove toga doba, hidroplani su držali sve brzinske rekorde (1927–39) i postali glavno sredstvo prekomorskoga zračnog prometa. Iz toga razdoblja potječu i uspjeli hidroplani i amfibije hrvatskoga konstruktora R. Fizira. Iako su ratna zrakoplovstva pojedinih zemalja uoči II. svjetskoga rata raspolagala sa 70-ak različitih tipova hidroplana, oni su do kraja rata postupno povučeni iz borbene upotrebe. Brzom poslijeratnom izgradnjom mreže velikih zračnih luka hidroplani su počeli gubiti na važnosti. Razdoblje velikih putničkih hidroplana, započeto gigantskim Dornierom Do-X iz 1929., završilo je izgradnjom hidroplana Hercules, predviđenoga za 750 putnika. Taj najveći zrakoplov u povijesti, koji je poletio samo jednom (1947), projektirao je H. R. Hughes, a izgradila ga je tvrtka Hughes Aircraft Company. Danas se laki hidroplan rabi za športske i turističke namjene, za održavanje veze s otocima, hitnu medicinsku službu i sl. Posebno su važni hidroplani opremljeni za gašenje šumskih požara, koji nad požarištem odjednom mogu ispustiti veće količine vode. U Hrvatskoj se za tu namjenu rabe amfibije Canadair, opremljene spremnicima u koje po slijetanju na vodenu površinu ugrađene pumpe mogu napuniti više od 6000 L vode.

2. U brodogradnji, dubinsko (horizontalno) kormilo podmornice.

Citiranje:

hidroplan. Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2013 – 2024. Pristupljeno 28.3.2024. <https://enciklopedija.hr/clanak/hidroplan>.