struka(e): |

despot (grč. δεσπότης: gospodar), najviši naslov u Bizantskome Carstvu. Do XII. st. davan je kao pridjevak biz. carevima u značenju neograničenoga gospodara, a otada dobiva značenje posebnoga dvorskog naslova koji je po rangu dolazio iza carskoga, a ispred sebastokratora i cezara. Naslov despota uveo je car Emanuel I. Komnen 1163. dodijelivši ga svojemu zetu ug. princu Beli Aleksiju (kralj Bela III.). Nakon pada Carigrada 1204. naslov despota mijenja svoje značenje, a od 1261. do 1453. nose ga najmlađi carevi sinovi ili careva braća, bliski rođaci carske obitelji i neki strani vladari. Dostojanstvo despota u Bizantskome Carstvu nije bilo povezano s određenim dužnostima u upravnom i voj. aparatu. Kao vanj. znak dostojanstva despot je nosio grimizno odijelo, biserom urešen dijadem i bisernim orlovima izvezenu obuću. U srednjovj. srp. državi naslov despota javlja se od 1346. i nosili su ga najistaknutiji velikaši. God. 1402. biz. car Ivan VII. Paleolog, zastupnik cara Emanuela II. Paleologa, dodijelio je naslov despota srp. knezu Stefanu Lazareviću, pa otada do 1459. ima značenje službenoga naslova srp. vladara. Od 1459. do 1537. taj su naslov nosili srp. zapovjednici u juž. Ugarskoj. – U prenesenom značenju despotom se naziva samovoljan vladar, tiranin diktator; također čovjek koji nastupa samovoljno, nasilno.

Citiranje:

despot. Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2013 – 2024. Pristupljeno 28.3.2024. <https://enciklopedija.hr/clanak/despot>.