struka(e):
ilustracija
HERAKLO, Napulj, Museo Nazionale

Heraklo (grč. Ἡραϰλῆς, Hērakls, lat. Hercules), u grčkoj mitologiji, sin Zeusa i Alkmene, polubog i najveći junak; personifikacija nadljudske snage. Pošto mu je Hera pomračila um, ubio je vlastitu djecu, a kako bi okajao vlastiti čin služio je mikenskomu kralju Euristeju. U njegovoj je službi izvršio dvanaest zadataka: zadavio nemejskoga lava, smaknuo lernejsku hidru, ulovio erimantskoga vepra, uhvatio erinejsku košutu, rastjerao grabežljive ptice na Stimfalskome jezeru, pribavio Hipolitin pojas, očistio Augijine štale, doveo kretskoga bika, ubio kralja Diomeda, oteo gorostasu Gerionu stada goveda, donio zlatne jabuke iz vrta Hesperidâ i izvukao iz podzemlja psa Kerbera. Proputovao je kroz Egipat i Libiju, gdje je na krajnjem zapadu postavio dva stupa (Heraklovi stupovi – Gibraltar) i raskinuo pećine koje su povezivale Europu i Afriku. Sudjelovao je u ekspediciji Argonauta, oslobodio Prometeja i izveo mnogo drugih pothvata. Zbog košulje natopljene krvlju kentaura Nesa, koju mu je dala žena Dejanira, raspadalo mu se tijelo, pa je naredio da ga spale na lomači. Bogovi su pogasili vatru i prenijeli ga na Olimp te mu dali Hebu za ženu. Smatrali su ga osnivačem gimnastičkih natjecanja u Olimpiji; mnogi su gradovi nosili njegovo ime. U njegovu su se čast u cijeloj Grčkoj održavale igre s gimnastičkim natjecanjima herakleje. Njegov je lik obrađen u grčkoj (Sofoklo, Euripid, Ksenofont i dr.) i rimskoj književnosti (Ovidije, Vergilije), a u umjetnosti su ga obrađivali od Mirona i Polikleta do Rubensa i Canove.

Citiranje:

Heraklo. Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2013 – 2024. Pristupljeno 28.3.2024. <https://enciklopedija.hr/clanak/heraklo>.