Buća, Vladislav, dubrovački plemić i diplomat (Dubrovnik, 1653 – Dubrovnik, 27. III. 1726). Član kotorske plemićke obitelji; sin Sekondov. U Velikom vijeću od 1672; obnašao mnoge državne dužnosti za Dubrovačku Republiku. Knez Lastova (1684) i Stona (1686); između 1694–1726. više puta član Maloga vijeća i knez Republike. Istaknuo se u nekoliko važnih diplomatskih poslanstava; 1683. djelovao u Bosni radi rješavanja problema oko dubrovačke skele; 1685. kod dalmatinskog generalnog providura P. Valiera zastupao interese dubrovačke trgovine i odgovarao na optužbe o dubrovačkoj pomoći Osmanlijama tijekom Morejskog rata (1684–99); 1687. poslanik kod osmanskih vlasti u Beogradu; 1687–88. kod generalnog providura G. Cornara ublažava zategnute odnose Dubrovnika i Venecije; 1692–93. kod cara Leopolda u Beču poradi položaja Dubrovnika u Bečkom ratu (1683–1703); poklisar harača u osmanskim gradovima 1694–96 (Edirne, Carigrad, Sarajevo, Travnik) i dr. Posebne je zasluge stekao ishodivši od sultana Mustafe II. oprost svih neisplaćenih danaka Dubrovačke Republike, pa je tom prigodom u njegovu slavu ispjevano više prigodnica (P. Kanavelić, V. Skapić, V. Petrović). Zbog iskazanih zasluga Senat mu je dao u dvorani Velikoga vijeća postaviti portret s natpisom o zaslugama za Republiku. Pokopan u crkvi dubrovačkoga dominikanskog samostana.
