Brekke [brε'kə], Paal, norveški književnik (Røros, 17. IX. 1923 – Oslo, 2. XII. 1993). U zbirci pjesama Prešao sam duge pute (Jeg gikk så lange veier, 1945) i romanu U bijegu (På flukt, 1946) opisao je svoje izbjeglištvo u Švedskoj za vrijeme II. svjetskog rata. U zbirci Mačevanje sjena (Skyggefektning, 1949) piše pjesme po uzoru na suvremene angloameričke i švedske moderniste, što će se očitovati i u kasnijim zbirkama: Veslači s Itake (Roerne fra Itaka, 1960) i Iskrivljen osmijeh ruže (Det skjeve smil i rosa, 1965). Mnogo je prevodio te uređivao antologije i časopise.