Brahms, Johannes

ilustracija
BRAHMS, Johannes

Brahms [bra:ms], Johannes, njemački skladatelj i pijanist (Hamburg, 7. V. 1833Beč, 3. IV. 1897). Sin kontrabasista, rano se počeo iz životne nužde baviti sviranjem po gostionicama, davanjem poduke i aranžiranjem salonskih komada. Njegov talent rano su uočili ozbiljni glazbenici O. F. W. Cossel i E. Marxsen, koji su mu dali daljnju poduku. Brahms je kao dvadesetogodišnjak upoznao znamenitog violinista J. Joachima koji ga je preporučio i upoznao s Clarom i Robertom Schumannom. Schumannovom potporom (članci, tiskanje djela) Brahms postaje poznat te je kao nova nada njemačke glazbe djelovao u Düsseldorfu, Detmoldu, Göttingenu i Hamburgu. 1862. odlazi u Beč gdje ostaje do smrti. U Beču je povremeno djelovao kao dirigent u Wiener Singakademie (Bečka pjevačka akademija; 1863–64) i Gesellschaft der Musikfreunde (Društvo prijatelja glazbe; 1872–75), ali je većinu vremena provodio kao etablirani i iznimno cijenjeni slobodni umjetnik kojemu je egzistencija osigurana prihodima od tantijema i mnogobrojnih turneja. Kao pijanist gostovao je po Austro-Ugarskoj, Švicarskoj, Danskoj i Nizozemskoj, a često je boravio i u Italiji. U Beču se oko Brahmsa okupio krug glazbenoidejnih istomišljenika novoklasične škole (T. Billroth, H. Levy, H. von Bülow a osobito estetičar E. Hanslick), koji stoji u oporbi spram novonjemačkoj školi kasnog romantizma (Liszt, Wagner).

Brahmsova skladateljska proizvodnja od oko 120 opusa obuhvaća orkestralna djela (serenate, 4 simfonije i dr.), 4 koncerta, dvadesetak komornih djela (trija, kvarteti, kvinteti, sonate i dr.), dvadesetak skladbi za glasovir (sonate, stavci s plesnim nazivima, varijacije na vlastite i tuđe teme, fantazije), nekoliko opusa za glasovir četveroručno i za dva glasovira, tridesetak zborova s pratnjom i bez nje, kanone, vokalne duete i kvartete uz pratnju glasovira, 36 opusa s više od 200 solo pjesama uz pratnju glasovira te mnogobrojne aranžmane nar. pjesama, transkripcije i dr. Najznačajniji su dio toga opusa simfonije, komorna glazba, djela za glasovir i solo pjesme. Brahms je vrlo značajan skladatelj njemačkog romantizma druge polovice XIX. st., u svojem vremenu glavni predstavnik struje koja izvire iz Bacha i Beethovena (Brahmsovu prvu simfoniju Bülow je proglasio desetom Beethovenovom) te se preko Schuberta i Schumanna nadovezuje na Brucknera i Regera. Brahmsova je glazba dominantno trijezna, uravnotežena i formalno izrazito dotjerana, premda daleko od suhoće i eklektičnosti koju su mu pripisivali u bezbrojnim polemikama predstavnici patetične i mistične kasnoromantičke struje, uglavnom nadahnute Wagnerom. Brahmsova glazba pretežno njeguje smirenost, kompaktnost i punoću zvuka, ali s povremenim rezignirano-melankoličnim zamagljenjima. Brahms je bio također sklon crkvenim modusima, melodijama s rastavljenim trozvukom i pučkoj glazbi (madžarski i sjevernonjemački folklor). Pojedine skladbe iz njegova opusa predstavljaju ne samo vrhunce obvezne literature za određena područja u procesu učenja umjetničke glazbe i na redovitim programima solista, komornih grupa i orkestara, nego u djelima poput 4. simfonije, violinskoga koncerta, Madžarskih plesova i Njemačkog requiema predstavljaju široko omiljela djela, topose umjetničke glazbe Zapada.

Citiranje:
Brahms, Johannes. Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2020. Pristupljeno 20. 9. 2020. <http://www.enciklopedija.hr/Natuknica.aspx?ID=9206>.