Bracco [bra'k:o], Roberto, talijanski komediograf i novinar (Napulj, 21. IX. 1862 – Sorrento, 20. IV. 1943). Nakon sjajne novinarske karijere, od 1888. bavi se kazalištem. Za prvim značajnim djelom Žena (Una donna, 1893) slijede Krinke (Maschere, 1893), Nevjernica (Infedele, 1894) i dr. Verističkom dramom Don Pietro Caruso (1895), o bijedi zavičajnog Napulja, postigao europsku slavu, koju je potvrdio i komadom Izgubljeni u mraku (Sperduti nel buio, 1901). U dramama psihološko-moralne problematike Mali svetac (Il piccolo santo, 1909), Mali izvor (La piccola fonte, 1905), Utvare (I fantasmi, 1906), očituju se utjecaji M. Maeterlincka, odnosno H. Ibsena. Bracco je i autor stihova na napuljskom dijalektu. Njegove zbirke novela Vesele grimase (Smorfie gaie, 1909) i Tužne grimase (Smorfie tristi, 1909) prevedene su na mnoge jezike.