TRAŽI DALJE:
STRUKE:

bonum

bonum [bo'num] (latinski: dobro).

1. Ono za čime sve teži (id quod omnia appetunt), što, jednako kao i zlo, odgovara naravi svakoga bića, ne samo čovjekovoj. Čovjeku je svojstveno ćudoredno dobro, koje se ostvaruje osobnim, slobodnim djelovanjem.

2. Imovinsko dobro, korist; bonum commune, zajedničko, opće dobro; bonum publicum, javno, državno dobro; bonum privatum, pojedinačno dobro; bonum naturale, prirodno dobro, nadarenost; summum bonum; najviše dobro, vrhunska vrijednost. Bona, u rimskom i srednjovjekovnom pravu, označava ukupnost imovine neke fizičke ili pravne osobe. U feudalnom pravu na hrvatskim područjima razlikuju se: bona hereditaria (nasljedna dobra, baština), koja obuhvaćaju bonum paterna (očevinu) i bonum avitica (djedovinu); bona acquisiti, stečena dobra vladarovom darovnicom; bonumempticia, kupljena dobra, stečena svakim drugim pravnim poslom.

Citiranje:
bonum. Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2020. Pristupljeno 27. 9. 2020. <http://www.enciklopedija.hr/Natuknica.aspx?ID=8696>.