biološko kruženje elemenata, kružno kretanje kemijskih elemenata u procesima izgradnje i razgradnje živih organizama. Zelene biljke primaju vodu i u njoj otopljene mineralne tvari (spojeve dušika, fosfora, kalija, kalcija, sumpora, željeza, magnezija i dr.) preko korijenja iz tla, a kroz puči lista ugljični dioksid iz zraka. U listu biljke, od vode i ugljičnog dioksida, uz pomoć sunčane svjetlosti, klorofila i fermenata proizvode se isprva jednostavni, a potom složeni ugljikohidrati (šećeri, škrob, celuloza), pri čemu se oslobađa kisik (→ fotosinteza). Uz sudjelovanje dušika iz zemlje, biljka sintetizira bjelančevine, a u njoj se stvara i niz složenih organskih spojeva (lecitini, fosfatidi, masti, terpeni, alkaloidi, voskovi, treslovine, pigmenti i dr.). Heterotrofnim organizmima, u koje se ubrajaju sve životinje, gljive, većina bakterija i neke više biljke bez klorofila, potrebni su za izgradnju gotovi asimilati zelenih biljaka. Oni ih razgrađuju, transformiraju i prilagođuju potrebama izgradnje svojega tijela, kako bi ih konačno oksidirali do najjednostavnijih anorganskih spojeva i tako dobili energiju potrebnu za život, rast i razmnožavanje. Ugljikohidrati pritom prelaze opet uglavnom u vodu i ugljični dioksid; iz bjelančevina nastaju još amonijak i sumporovodik. Drugi se elementi, kao kalcij, magnezij, željezo i fosfor, oslobađaju organske veze i prelaze u najjednostavnije anorganske spojeve, kako bi iznova poslužili za hranu autotrofnim organizmima, zelenim biljkama. To kružno kretanje odvija se u prirodi neprekidno, no ono nije zatvoren krug, jer se dio mineralnih tvari iz tla ispere, dio se utroši prinosom poljoprivrednih i šumskih kultura, a prilično velika količina izgubi se u procesima erozije. S druge strane, trošenje stijena, oborine, naplavljivanje i umjetno gnojenje obogaćuju tlo novim količinama mineralnih tvari.
