parafilija (njem. Paraphilie, od para- + -filija), psihoseksualni poremećaj postizanja spolnoga užitka putem atipičnih objekata (djece, životinja, pojedinih predmeta i dr.) te neuobičajenoga ponašanja (obnaživanjem u javnosti, nanošenjem ili izlaganjem boli i dr.). Utvrđuje se medicinski ako je riječ o prevladavajućem načinu doživljavanja užitka te kada izaziva negativne psihičke i fizičke posljedice osobama koje takve aktivnosti prakticiraju, a osobito onima kojima izravno štete, za što se u većini društava kaznenopravno odgovara. Određenje parafilije donekle ovisi o društvenim činiteljima, s obzirom na to da su se pojedine seksualne prakse, poput homoseksualnosti, u prošlosti smatrale devijantnima. Danas se u parafilije mahom ubrajaju pedofilija, zoofilija, nekromanija i nekrofilija, fetišizam, ekshibicionizam, voajerizam, transvestitski fetišizam te djelomično sadizam i mazohizam.
Uzroci parafilskih sklonosti najvjerojatnije se nalaze u ranome poremećaju biološkoga (neurološki ili hormonalni problemi) i/ili psihoseksualnoga razvoja (ustrajanje u vezivanju spolnog užitka uz neprimjerene objekte, seksualno zlostavljanje), a liječi se pojedinim psihoterapijskim (psihoanaliza, kognitivno-bihevioralna terapija, hipnoza) i farmakoterapijskim metodama.
Pojam je 1903. uveo hrvatsko-austrijski etnolog i seksolog Friedrich Salomo(n) Krauss, a u širu je uporabu ušao desetak godina kasnije. Danas se smatra primjerenijim izrazom za poremećaje otklona od seksualnih normi od onih koji su se rabili prije (perverzija, izopačenost, seksualna nastranost i dr.) i koji imaju većinom pejorativne konotacije.
