TRAŽI DALJE:

mastaba

mastaba (arap. maṣṭaba: klupa, terasa), tip egipatske grobnice pravokutnog oblika s ravnim krovom, ukošenim stranama i podzemnom grobnom komorom. Izgrađena je najčešće od nepečene opeke. Služile su za kraljevske i privatne ukope već u ranodinastičkome razdoblju (3100. do 2686. pr. Kr.), a tijekom Stare države (2686. do 2181. pr. Kr.) uglavnom samo za privatne ukope. Najstarije mastabe ranodinastičkoga razdoblja potječu iz Abida i Sakkare, a slijede ih mastabe iz Nakade. Iz doba Stare države najvažnije su nekropole mastaba Giza, Sakkara, Abusir i Meidum. Ranodinastičke mastabe zapravo su jame izdubljene u stijeni i podijeljene pregradama od opeke. Središnja komora, predviđena za ukop, obično je bila ukrašena. Kod najstarijih primjera podzemne prostorije nisu imale vrata te su bile nadsvođene drvom, zbog čega je ukop trebalo obaviti prije dovršenja nadgradnje. Od doba I. dinastije (XXXII. st. do 2890. pr. Kr.) uključeno je i stubište, ograđeno rešetkama koje su trebale onemogućiti pljačkaše, kojim se ulazilo u grobnu komoru pa je kasniji ukop postao moguć, dok se okolne prostorije postupno sele u nadgradnju. Do kasne II. dinastije (2890. do 2686. pr. Kr.) niz komora uklesanih u stijeni ponekad je vodio do glavnoga hodnika ispod nadgradnje. Grobnice II. dinastije bile su okružene vanjskim zidom, a neke su imale i jame u koje su bili postavljeni brodovi te su uglavnom bile jednostavnije, često s dodatkom dviju niša na sjevernom i južnome kraju istočnoga zida. Za III. dinastije (2686. do 2613. pr. Kr.) piramida preuzima funkciju kraljevskog ukopa, ali se mastabe nastavljaju rabiti za ukop dvorskih velikodostojnika, poredane u nizu uz faraonovu piramidu (poput mastaba u Gizi i Sakkari). Tijekom vremena broj podzemnih komora smanjivao se, sve dok za IV. dinastije (2613. do 2494. pr. Kr.) nije preostala samo grobna komora koja je s nadgradnjom bila povezana uspravnim oknom. Takav tip mastabe rabio se do kraja Stare države, uz južnu nišu za prinošenje žrtava koja se razvila u neovisnu komoru unutar nadgradnje. Obloženi vanjski zid, sad uglavnom od kamena, ponovno je postao popularan tijekom III. dinastije, iako više nije okruživao sve strane grobnice. Tijekom V. i VI. dinastije (2494. do 2181. pr. Kr.) nadgradnja dobiva niz novih prostorija, čime postaje grobna komora. Postupno se sve više ukrašava i prizorima iz svakodnevnog života pokojnika. Komora je redovito imala i stelu – lažna vrata te mali žrtvenik gdje je obitelj preminuloga mogla ostaviti priloge. Kipovi pokojnika bili su postavljeni u serdabu i vidljivi posjetiteljima kroz malen otvor u zidu. Mastabe su se nastavile podizati za visoke dostojanstvenike i za Srednje države (lokaliteti Abusir, Edfu, Katta i Kubanija). Ipak, tijekom vremena zamjenjuju ih grobnice uklesane u stijenu za sve ukope. Za Nove države (1550. do 1069. pr. Kr.) mastaba se vraća u modificiranom obliku (tzv. komorna grobnica faraona Horemheba u Sakkari), s nadgradnjom koja podsjeća na hram sastavljen od niza prostorija poredanih oko središnje osi i oknom koje vodi do podzemne grobne komore. Takve su se mastabe gradile i nakon kraja Nove države tijekom XXI. i XXII. dinastije (1069. do 715. pr. Kr.), poput mastaba iz dvorišta Amonova hrama u Tanisu.

Citiranje:
mastaba. Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2020. Pristupljeno 4. 12. 2020. <http://www.enciklopedija.hr/Natuknica.aspx?ID=71007>.