Kopljar, Zlatko, hrvatski likovni umjetnik (Zenica, BiH, 5. III. 1962). Diplomirao 1991. slikarstvo na Accademia di Belle Arti (Carmelo Zotti) u Veneciji. Djeluje u Zagrebu. Trajno zaokupljen etičkim i egzistencijalnim temama, u prvim instalacijama, videoradovima i performansima bavi se iskonskim pitanjima ljudske egzistencije, temama žrtve i iskupljenja, traganja za vlastitim identitetom i uzvišenim, koristeći se simboličkim jezikom biblijskih motiva i obrednih gesta, te crpeći poticaje iz umjetnosti Caravaggia, Josepha Beuysa, Andreja Tarkovskog (ciklusi Žrtvovanja, 1992., Opasni prostori, 1993., Spona – Vinculum, 1995; performans Gdje bih bio da sam bio pametan, gdje sam ja? – Dove sarei arrivato se fossi stato intelligente, Ubi Ego?, 1994). Izraz profilira serijom performansa, akcija i fotografija karakteristično nijeme izvedbe u crnome odijelu, ekspresivne i emotivne tjelesne geste, koje od 1997. označava slovom K (»konstrukcija«). Dosljedno, katkad vrlo radikalno, propituje položaj pojedinca u suvremenim poredcima moći, dobu globalizacije i previranja; od kritike hegemonije i neravnopravnosti u svijetu (serija fotografija i video K9 Suosjećanje – K9 Compassion, 2003–04; K9 Suosjećanje + – K9 Compassion +, 2005., u stalnome postavu Muzeja suvremene umjetnosti u Zagrebu) i besmislenoga nasilja (K3, 1997., K5, 1999), do prenošenja duhovnoga stanja i osobne traume (K6, 2000., K10, 2004) te iskaza bunta spram umjetničkih institucija i društvenoga položaja umjetnika (K2, 1997., K4, 2002. i K11, 2007). Potom se okreće mediju filma; narativnim ciklusom, često nadrealnog ugođaja, u kojem intimnu simboliku pretvara u univerzalne metafore sa središnjom figurom umjetnika kao nadosobnoga simbola Čovjeka u suvremenom društvu (K12, 2007., K13, 2009., K14, 2010., K15, K16 i K17, 2012., K18, 2014; s Borisom Poljakom i Martinom Semenčićem). Pomakom prema elementarnom oblikovanju u instalaciji K19 (2014), sazdanoj od opeka iz jasenovačkog logora, ostvaruje iscjeliteljsku zadaću umjetnosti u suočavanju s apsolutnim zlom, s one strane ideologija i povrh komemorativne svrhe. U novijim radovima okreće se reduciranom, hermetičnom izrazu, odrazu rezignacije nad prazninom smisla današnjega svijeta umjetnosti (K20 Prazno – K20 Empty, 2015; K21 Slučajno prazno – K21 Random Empty, 2017). Hrvatsku je predstavljao na Bijenalu u São Paulu 2004., a samostalno izlagao u Ljubljani, Pragu, New Yorku, Grazu, Veneciji, Berlinu, Milanu, Kölnu i Antwerpenu.
