Poljak, Renata, hrvatska likovna umjetnica (Split, 25. IV. 1974). Diplomirala je na Umjetničkoj akademiji u Splitu 1997., a poslijediplomski studij završila na École régionale des beaux-arts u Nantesu 1999. Uglavnom se bavi osjetljivim temama hrvatske društvene stvarnosti, čemu je posebno pridonijelo iskustvo života u velikim sredinama (San Francisco, Beč, Pariz, Berlin i New York). Temeljeći svoj kritički pristup na intimnom i introspektivnom, često autobiografskom polazištu, već u prvom videoradu Ja, domaćica! (1996) duhovito komentira tradicionalne podjele rodnih uloga, a zatim u nizu videoinstalacija Sjećanja / Tito, tata (1999), Wonderland (2002), Režiranje glumaca / režiranje uvjerenja / Boško Buha, TV Dnevnik i Hommage Slavku Štimcu (2011; nagrada Splitskog salona i 2. HT nagrada 2011), na podlozi kulturne simbolike jugoslavenskoga razdoblja, propituje konstrukciju osobnih i kolektivnih identiteta unutar mijena društvenih i ideoloških poredaka, zaborav povijesti i podjele u suvremenom hrvatskom društvu. U seriji fotografija Hrvatska, ljeto 2004 (2004–05) i filmu Velika očekivanja (2005; nagrada Balkan Black Box) dokumentaristički, ali s ironijskim odmakom, govori o problemima tranzicijskoga društva tražeći izvore fenomena divljeg urbanizma na jadranskoj obali u naslijeđu patrijarhalnih i materijalističkih vrijednosti, netoleranciji i ratnome nasilju. Baveći se temom holokausta i odnosima prema povijesnoj traumi, izvela je videoinstalaciju Ruta i spomenik (2007), temeljenu na motivu iz romana Ruta Tannenbaum Miljenka Jergovića i polemičnom turističkom vodstvu berlinskim Spomenikom ubijenim Židovima Europe. U minimalističkim crno-bijelim kadrovima filma Partenza (2016) progovara o egzistencijalnoj i psihološkoj dimenziji povijesnih ekonomskih iseljavanja i suvremene humanitarne krize masovnih migracija ljudi. Godine 2012. u Bolu je utemeljila festival videoumjetnosti Divni dani.
