Andrić, Stanko, hrvatski povjesničar, književnik i prevoditelj (Strizivojna, 27. I. 1967). Studij francuskog jezika i književnosti i klasične filologije završio 1993. na Filozofskom fakultetu u Zagrebu, doktorirao 1998. na Srednjoeuropskom sveučilištu u Budimpešti radom Čudesa svetoga Ivana Kapistrana. Od 1996. zaposlen je u Hrvatskom institutu za povijest – Podružnici za povijest Slavonije, Srijema i Baranje u Slavonskom Brodu. Bavi se srednjovjekovnom poviješću sjeveroistočnih hrvatskih pokrajina, ponajprije crkvenom i kulturnom poviješću te poviješću naselja i plemićkih obitelji. Objavljuje i književnu prozu. Od 2001. glavni je urednik časopisa Scrinia Slavonica. Njegovo je prvo djelo Povijest Slavonije u sedam požara (1992), esejizirana povijest kasnoantičke i srednjovjekovne Slavonije. Enciklopedija ništavila (1995) zbirka je eseja o različitim fenomenima opće i nacionalne povijesti i kulture. Objavio je i Dnevnik iz JNA i druge glose i arabeske (2000), Potonuli svijet: rasprave o slavonskom i srijemskom srednjovjekovlju (2001), roman Simurg (2005), Vinkovci u srednjem vijeku: područje grada Vinkovaca od kasne antike do kraja turske vlasti (2007) i dr. Prevodi s francuskog (G. Flaubert, A. Le Brun) i latinskog jezika (B. A. Krčelić).
